Institut za biologiju mora - Kotor
E L A B O R A T
ISTRAŽ
IVANJE MORSKIH KRASTAVACA(HOLOTHUROIDEA) NA PODRUČJU PRIOBALNOG MORA CRNE GORE
Autori: Dr Sreten Mandić i Dr Zoran Kljajić
Kotor, 1.03.1999 godine
SADRŽAJ
Literatura
Prilog
1. Uvod
Morski krastavci predstavljaju hemisesilne morske životinje koje su bliske morskim zvezdama i zajedno pripadaju grupi Ehinodermatama. Oni žive uglavnom u relativno plitkim vodama mora na mestima gde nema ili vrlo malo ima morskih struja na sedimentima koja su bogata organskim ugljenikom. Hrane sa otpadnim
materijalom morskog dna ili sa malim planktonskim životinjama preko donjeg trapa na kraju cilidričnog stopala. Postoji preko 900 vrsta u okeanima i morima, koji polako rastu i koji dostižu zrelost od 5 do 8 godina.Danas u svetu postoji veliko interesovanje za ulov morskih krastavaca zbog velike potražnje dalekoistočnih zemalja, prvenstveno Kine, gde se oni koriste kao kulinarski specijalitet. U ovim zemljama postoji verovanje da morski krastavac sadrži jaki afrodizijak. U Aziji i na ostrvima Tihog okeana, morski krastavci se nazivaju Trepang, Iriko, Beche-de-Mer u zavisnosti od načine pripreme gotovog proizvoda. U novije vreme morski krastavci se koriste i na Zapadu kao dodatak raznim dijetama.
U Aziji istorijski gledano, morski krastavci se koristile za lečenje zglobova, ligamenata i vena. U Biomedicinskom centru za oporavak u Lorensu u državi Njujork, preparat koji je napravljen od morskog krastavca i koji je aplikovan na pacijente koji imaju artritis, u 70% slučajeva zabeleženo izvesno poboljšanje simptoma bolesti. Morski krastavci sadrže supstance kao što su mukopolisaharidi i hondroitinine koji regulišu balans prostagladina, koji utiče na inflamatorni proces.
Pored izlova iz prirodne sredine postoji nekoliko projekata uzgoja morskih krastavaca u svetu koji imaju za cilj povećanje količine morskih krastavaca na područjima gde se vrši intezivna eksploatacija.
Cilj ovog projekta jeste da se u pripremnom periodu probnog izlova odre|ene količine morskih krstavca pre davanja dugoročne koncesije, proceni i ispita moguća optimalna eksploataciona količina ulova ovih morskih životinja u odnosu na očuvanju biološke vrste od prekomernog izlova, kao i da se istraži mogućnost veštačkog uzgoja morskog krastavca u priobalnoj zoni primorja Crne Gore.
Tako|e je dat i opširan prilog o poznavanju ovih morskih životinja koje su nedovoljno bile istraživane na našem području, tako da smo ovim elaboratom pokušali na početku da identifikujemo vrste, rasprostranjenost, vreme fertilizacije i nalaženje juvenilnih formi, kao i druge podatke koji bi osvetlili ekologiju morskih krastavaca na Južnog Jadrana.
2.Opšte karkteristike i prikaz najznačajnijih vrsta morskih krastavaca
Morski krastavci klase Holothuroidea pripadaju Eleuterozoe-ama koje
imaju produženi subcilindrični trup; usta i anus se nalaze na suprotnim krajevima trupa, usta su oivičena sa različitim brojem pipaka(tentakle), skelet je gotovo u potpunosti reduciran u pojedinačne pločice rasturene po omotaču.
[ema Holoturoida
Po izgledu nekih široko rasprostranjenih vrsta dobili su naziv “morski krastavci”, sa kojim se vrlo često označavaju i opisuju. Isti nisu predstavljeni u oblicima i bojama tako različ
itim i elegantnim kao ostali Echinodermati; ali im ipak ne nedostaje neobičnan izgled, posebno kod dubinskih vrsta, koje su snabdevene živahnim bojama, mrljama prugama i prstenovima. Pigmenti predstavljaju supstance kao što su melanini, karatenoidi i sl. Dimenzije variraju u širokim granicama, izvesne vrste ne prelaze dužinu od 1-2 cm, dok poneke dostižu kad se popuno izduže i nekoliko metara (1-5).Telo Holoturia može biti cilindrično, prizmatično, spljošteno, jajasto ili crvoliko, sa bilateralnom simetrijom često neuočljivom. Orijentacija životinje je uglavnom sledeća: Prednji i zadnji špicevi respektivno odgovaraju oralnoj i analnoj strani, dok su pet radijalnih a tako|e interradijalnih zona raspore|ene zavisno od roda duž cilindra, tj. idu od jednog do drugog kraja trupa.
Tri ambulakralne zone (trivio, trostrano račvanje) su postavljene prema dnu, čineći dio “ventralne, trbušne strane“, dok su druge dve (bivio - dvostrano račvanje) smeštene na “dorsalnoj odnosno le|noj strani. Trbušna strana može biti značajno diferencirana, zavisno od podloge. Usta i anus stoje na samim krajevima trupa, ali mogu biti i pomereni prema le|ima ili prema trbuhu. Usta su okrugla i ograničena tankom membranom.
Različiti
oblici usnih pipaka(tentakula)
1. Peltatni oblik; 2.Dendroidni oblik; 3. Digitatni oblik; 4. Pinatni oblik
Okružuju ih usni pipci(tentakule) različitog broja (10-30); uglavnom su raspore|eni u jednom krugu i imaju jednake veličine. Njihovi oblici se
razlikuju, pa se tako nazivaju peltati - perjasti kada na krajevima imaju rozetu od režnjeva, tako da podsećaju na kišobran; dendroidi - drvoliki kada se račvaju u grančice sve tanje i tanje; digitati - prstoliki kada na krajevima imaju prstaste izrasline; pinati - igličasi (poput borovih iglica) kada su režnjevi smešteni na dve strane pipka*.Krajnji prednji kraj trupa, sa ustima i pipcima predstavlja kožni omotač nešto tanji i sposoban je da se steže odnosno kontrahuje. Usni pipci su ustvari modifikovane nožice.
Same nožice su razasute po celoj površini tela, ili čine nizove manje više pravilne, jednostavne ili multiple, duž radijalnih zona; koje su na taj način uočljivo odvojene.; a ponekad potpuno nedostaju. Često, posebno na le|noj strani, ove izrasline su konične, bez sisaljki, manje ili više zašiljene, i još se nazivaju papilama.
Pokrivač je u većini slučajeva, delimično kožast, a vrlo retko nježan i providan. Isti sadrži skoro uvek veliki broj mikroskopskih krečnjačkih tjelašaca, (
scleriti) koji predstavljaju embrionalne ostatke skeleta, koji je kod Holothuria veoma reduciran. Scleriti mogu biti manje ili više brojni - nalazeći se često u takvom broju da daju pokrivaču uočljivu čvrstinu - i mogu biti raspore|eni u jednom ili više slojeva. Jedna Holothuria duga 10 cm može posedovati oko 20 miliona sklerita.Oblik sklerita je veoma različit i vrlo često pravilan. Ovaj oblik uz delove tela kao što su pipci i nožice karakterističan je za grupe
Holothuria pa zbog toga može imati fundamentalan značaj za sistematiku istih. U skladu sa raznovrsnim oblicima ovih krečnjačkih čestica napravlljena je posebna nomenklatura.
______________________________________________________________________________________________
*
Očigledno je da trokraki i dvokraki (trivio e bivio) zraci ovako raspore|eni ne odgovaraju simetriji kod Asteroidea i Echinoidea, u odnosu na njih teelo Holothuroidea je u svom prirodnom položaju zarotirano za 90o (sa ustima okrenutim napred umesto na dole)SCLERITI
(= sclerites, spicules, calcareous deposits, calcareous bodies, karbonatne pločice itd.)
Poznavanje svih ovih oblika sklerita ima suštinski značaj za proučavanje Holothuria. Na donjoj strani omotača, muskulatura sadrži kružna vlakana, presečene sa pet snačnih longitudinalnih mišića (ponekad duplih) smeštenih duž radijalnih zona i usmerenih od jednog ka drugom kraju tela. što odre|uje značajnu kontrktibilnost ovih životinja. Kod većine Holothuria, od longitudinalanih (uzdužnih) mišića se razdvajaju, na izvjesnoj udaljenosti od usta, mišići stezači, ovi se pričvršćuju za prsten krečnjačkih pločica koji okružuje početak cevi za varenje i učestvuju u stezanju krajnjeg prednjeg dela tela, gde se nalaze usta i pipci. Prethodno pomenuti prsten se sastoji, uopšteno, od pet zrakastih delova(otsječaka) i pet me|uzrakastih, koji variraju u oblicima. Svi ovi delovi (otsječci) mogu imati direktne produžetke unazad, a ponekad više izraženih u narednim segmentima. Ovi zrakasti nose na krajnjem prednjem delu jednu rupu ili zarez za prolaz radijalnog kanala za protok vode.
Celom je širok i obložen cilarnim epitelom, sadrži tečnost koja je gotovo identična morskoj vodi, u odnosu na koju je nešto manje bazna. U ovoj tečnosti plivaju ćelije različitog izgleda, nazvane uopšteno celomociti koji su prisutni iu tkivima, kao i u sistemima za protok vode i u šupljinama.
Cev za varenje je dugi jednostavni cilindar, sa varijacijama obima u različitim traktovima, manje više naglašenim; njegovi zidovi prilično tanki, ujedinjeni su mezenterijumom sa zidom trupa. Ovo uglavno oblikuje dva nastavka, po kojima se razlikuje u tri sektora, prvi ide duž dorzalnog srednjeg me|uzraka, drugi duž dorsalnog levog me|uzraka, treći duž vent
ralnog desnog ili levog me|uzraka.
Osnovni elementi sklerita kod Holothuria
detaljima
stepena razvoja;
Zadnji kraj (kloaka) čini jedinstvo sa zidom brojnih mišića, čije kontrakcije ili opuštanja su sukla|ene sa istovremenim ulaskom ili izlaskom vode; loaka ustvari ima značajnu respiratornu ulogu. Kod mnogih Holothuria se bočno odvajajau dva veoma razgranata organa, zvana vodena pluća
ili drvolikiorgani; koja mogu biti jednaka ili nejednaka. Voda prodire u ove organe šireći ih i naduvavajući trup. Ovi organi, koji predstavljaju evaginacije cevi za varenje, imaju respiratornu, hidrostatičnu i ekskretornu ulogu (Bertolini,1933b-34) i pored toga regulišu napon (naduvenost) životinje što je vrlo bitan činilac u njenoj životnoj aktivnosti. U ekskreciji tako|e učestvuju gonade, stomak, a kod Apoda i urne ciliate , mali organi levkastog oblika prikačenih za mezenterijum. Izgleda da se supstance za odbacivanje mogu smeštati u zidovima trupa, ili se mogu prenositi, najčešće preko amebocita, do svakog šupljeg organa koji ima vezu sa spoljašnošću.Različite vrste
Aspidochrota snabdevene su Kuviereovim tubama, nazvanih tako u čast njihovog pronalazača. Radi se o belim, crvenim ili ružičastim tubulima, smeštenih u različitom broju u osnovi vodenih pluća i isturenih u celom. Kada je životinja razdražena, ovi se razdvajaju i izbacuju prema anusu, dok se pritom telo kontrahuje, uvodi se znatno izdužuju i postaju veoma prijemčivi. Obavijaju se oko životinja ili predmeta koji povre|uju Holothurije služeći tako kao sredstvo odbrane. Kuviereove tube se otkidaju sve zajedno ili u grupama i vrlo se lako regenerišu.Sistem za protok vode proističe od circum-esofagnog prstena, smeštenog iza onog krečnjačkog i od pet radijalnih kanala koji su usmereni prema napred, prolazeći kroz faringealni zid i krečnjačke delove; pošto se odvoje kanali koji ulaze u usne pipke (koji su ustvari modifikovane nožice.) radijalni kanali se odmotavaju unazad, prolaze duž svake radijalne zone izme|u omotača i mišića
i granaju se u nožicama. U tjelesnoj šupljini su isturene jedan ili više Polijevih mehurova, kojima se mogu pridružiti mehurići pipčanih kanala, koji su često veoma dugački. Ovi kanali se odvajaju direkno od prstena za protok vode, kada ne postoje radijalni kanali i nožice. (es Sinapte)
Hidroforni kanal polazi sa dorsalne polovine prstena za protok vode; naslanja se ne mezenterijum i otvara se u celom, sa malim otokom koji odgovara madreporama.. Ponekad je umnožen; retko se otvara prema spoljašnjosti.
Čulni organi su svedeni na male statociste i najjednostavnije fotoreceptore, prisutne u pojednim vrstama.
Gonokorizam je uobičajen me|u
Holoturijama, od kojih su mnogi hermafroditi, koji pripadaju različitim grupama.Ne postoje sekundarne seksualne karakteristike. Za razliku od svih drugih Echinodermata gonade nisu zrakasto (radijalno) raspore|ene. Reproduktivni organ je ustvari samo jedan i smešten već prema položaju le|nog, srednjeg me|uzraka, sastoji se od tubula jednostvanih ili razgranatih, koji u različitom broju slobodno vise u prednjem delu celoma, i napred se pričvršćuju za srednje dorsalni mezenterijum; Mogu postojati dve trake leva i desna ili samo jedna traka.
Larvalni stadijumi Holothuria: 1. auricularia; 2,3.doliolaria;
4. pentakula; 5. pentacula, stara 3 meseca sa dvokrakim pipcima i
osikulama rasuti po zidu tela
Svi tubuli iste trake otvaraju se u jedan gonadukt koji se otvara u gonoporu smeštenu na le|noj strani duž srednje linije, izme|u usnih pipaka ili malo iza. Gonada je prirodno mnogo veće zapremine u toku
reproduktivnog perioda.Mrešćenje koje je zapaženo na transektu kod Stoliva u Bokokotorskom zalivu u drugoj polovini septembra kod vrste
Holothuria forskali , kada je na dnu primećeni primerci krastavca sa podignutim prednjim delom tela prema morskoj pridnenoj struji, pri čemu oba pola zauzimaju tzv. položaj “kobra” kao što je pokazano na slici. Izva|eni primerci krastavaca izbacivali su gamete ako su bili nadraženi prilikom važenja kroz gonadni otvor. Izbacujući gamete u vodenom stubu dolazi do fertilizacije. Larve se kreću kao plankton tokom 7-13 nedelja.
Položaj “kobra” morskih krastavca iz familije Holothuria prilikom mrešćenja
Izgleda da se seksualni produkti izbacuju uveče ili noću, uglavnom me|u zajedničkim litoralnim vrstama. Od oplo|enog jajeta se najčešće razvija pelagična larva zvana auricularia, čije telo providno i duguljasto predstavlja različite vidove izuvijanosti duž kojih se raspore|uje serija cilija koje obezbje|uju kretanje; skelet nije vidljiv. Ista može imati značajne dimenzije od 30mm i više. Nekima od ovih larvi za koje je nepoznat odgovarajući adultni oblik davana su provizorna imena kao napr. Auricularia sphaerigera i A. stelligera zabilježene u Trstu, Nici i Marseju. (Thregouboff-Rose,1957) Auricularia se ubrzo preobražava u drugi larvalni stadijum, odnosno u doliolaria, koja ima oblika burenceta obavijenog sa 3-5 prstenova sa cilijama, kojima se pripisuje rotaciono kretanje oko svoje ose; od doliolarie potiče sitna holoturija bentoskog načina života.
Kod mnogih Holoturija (Dendrochirote) nedostaje me|utim prvi larveni stadijum, kod drugih je razviće direktno, što će reći da nastaje mala individua već opremljena sa usnim pipcima i nožicama. Kod nekih vrsta, pre svega antartičkim, zapaža se inkubazija jaja ili juvenilnih stadijuma, koji se održavaju na površini tela, u inkubacionim džepovima ili u celomu.
Kod raznih Holoturoije, kao napr. Cucumaria planci (Monticelli, 1896) reprodukcije se odvija poprečnom diobom, ograničenom, kako izgleda, na njmla|e individue. Vrlo se malo zna o brzini razvića. Izgleda da jedna krupna vrsta iz Japana (Stichopus japonicus) dostiže 25cm dužine za malo više od jedne godine. Krupne Holoturije kao Aspidochirote žive možda najviše desetak godina.
Holoturije su tipični predstavnici bentoske faune pronalaze se na svim tipovima dna. Veoma mali broj su plivači, redovni (
Pelagothuria) i povremeni (mladi Sinaptidi) . Ove životinje, lene i spore, ostaju dugo vremena nepokretne, one što žive u pesku i mulju se delimično ili potpuno ukopavaju. Holoturije su obuično prisutne u velikom broju , iz čega je izveden naziv “dno Holoturija”. Aktivnost im je uglavnom noćna, u skladu sa vrlo čestim negativnim fototropizmom, ali koji za neke vrste nije konstantan - jer su neki predstavnici Holoturija vrlo tolerantni prema svjetlosti. Uzdužne i kružne kontrakcije pomažu kretanje, posebno kod vrsta koje nemaju nožice; ove se vrlo precizno premeštaju s mesta na mesto kontrakcijama tela, eventualno se pomažući usnim pipcima.Ovi Ehinodermati su mikrofagi i služe se pipcima za sakupljanje hrane (protozoe, dijatomeje, detriti itd) koje se odvija upravo na dnu uprkos što pritom ove životinje jedu istovremeno i veliku količinu mulja i peska, naravno i vode
; za ulov planktona specijalizovani su Dendrochirote sa dugim razgranatim pipcima, koji se jedan za drugim uvijaju da bi uneli hranu u usta. Lanzi (1904) je proučavao dijatomeje koje se nalaze u utrobi mediteranskih holoturija. Zbog njihove slabe pokretljivosti, holoturije su lak plen za veće životinje; izbacivanje Kuviereovih tuba je vredno sredstvo odbrane za one vrste koje ih posjeduju.Pod dejstvom različitih stimulansa ove životinje se kontrahuju, skraćivanju trupa se pridružuje i stezanje pipaka, tako da se izgled životinje vidljivo menja kada su izdužene. Izuzetno žestoki nadražaji prouzrokuju često izbacivanje utrobe u pravcu analnog otvora, više nego retko usnom, prouzrokujući različite načine bilo za odstranjenje utrobe bilo za neposrednu narednu
regeneraciju.Treba, me|utim, naglasiti da se ovi pojedinačni doga|aji ostvaruju i bez neposrednih uzroka, me|u životinjama koje se drže u akvarijumima, laboratorijama i logično kod onih koje se na|u u nepogodnim životnim i ambijentalnim ; okolnostima; kod
nekih vrsta (Stichopodidae) primećeno je sezonsko odbacivanje utrobe. Kod mnogih vrsta sposobnost regeneracije je pojačana; za oko 25 dana može formirati novi aparat za varenje, u ostalim slučajevima za to je potrebno 3-4 meseca.Od obale mora, ovi organizmi su raspore|eni do najvećih dubina, gde široko učestvuju u sastavu abisalne (dubinske) faune, sa vrstama pre svega veoma karakterističnim, uz potpuno neuobičajen izgled celi jedan red (Elasipoda) pripada skoro isključivo dubinskoj fauni. Holoturije (rod Myriotrachus) su predstavnici Ehinodermata koji su dre|om izvučeni sa maksimalne dubine: 10.200 m (Filipinska jama; ekspedicija “Galathea”). Madsen (1956) je predstavio spisak vrsta za koje se zna da žive na preko 3000 m dubine kao i okvir njihove rasprostranjenosti. Holoturiodi su jedini Ehinodermati na|eni na dubini preko 8000m; prema savremenim istraživanjima najveći broj abisalnih vrsta živi izme|u 3000 i 4000 m. Na 8000 i 10.000 m ove životinje čine 75-90% totalne biomase. Poznata su tri batipelagična roda: Pelagothuria, Enypniastes, Galatheathuria. Litoralne vrste su posebno veoma brojne u indo-pacifičkom regionu.
Povezani sa Holothurijama žive mnogi paraziti i simbionti; različite protozoe, turbelarije, nematodi i copepodi mogu se pronaći u celomu i u cevi za varenje. Changeux (1960) je ranije prikazao životinje koje žive u zajednici sa ovim Ehinodermatima. Posebno su brojni izvjesni Gasteropodi (Entovalva, Entocholax) veoma modifikovani u odnosu na endoparazitarni način života. Dobro poznat slučaj “stanovanja" predstavlja Carapus. Ovaj rod uključuje različite vrste ribica koje žive u trajnoj zajednici sa Holoturijama roda Stichopus a ove prodiru u kloaku i zauzimaju glavno stablo vodenih pluća. Moguće je u istoj Holoturiji naći do tri ove ribice koji tu isključivo traže sklonište.
Razni autori, me|u kojima Emery (1880) i Arnold (1953-57) ilustruju tako specifične simbioze, koje bar za jedan period (juvenilni) života ribe dobija karakter pravog parazitizma.
Sakupljanje litoralnih holoturoida ne predstavlja naročitu teškoću; dre|e ili koče mogu pribaviti mnogobrojne primerke vrsta koje se ne nalaze neposredno uz obalu.
Mnogo teža je kozervacija zbog mekoće i kontraktilnosti tela i njegovih delova. Vrlo često se nalaze jadno preparirani primerci, bez oblika, i nekorisni za proučavanje i izlaganje, neretko su isti bez utrobe i tako|e bez sklerita, koji se rastvaraju u formalinu.
Prema pravilima propisanim od Lo Bianco (1890-99) i potkrepljene od Gestro i Vinciguerra (1926), Holoturoide treba pre svega staviti u čistu morsku vodu da se izduže. Krupne Holoturije i Stichopus uhvate se ispod usnih pipaka prstima ili pincetom, i urone se prednjim krajem u koncentrovanu sirćetnu kiselinu ; druga osoba za to vreme injektira 90% alkohol kroz analni otvor, pazeći da se ne izazove preterano naduvavanje. Odmah po uginuću životinja se uroni u 70% alkohol, pošto joj se prethodno malim čepom zatvori anus. Injektiranje treba ponoviti svaki put kada se menja alkohol. Krupni Cucumaridi se tretiraju na isti način, ali se injektiranje vrši preko usta i nije potrebno zatvarati analni otvor. Manje vrste se cele potapaju u sirćetnu kiselinu a zatim u alkohol. Sinaptidi koji se lako raspadaju se ubijaju stavljanjem u cev koja sadrži jednake delove etra ili cloroforma i morske vode, potom se peru u slatkoj vodi i prenose u 70% alkohol, postepeno da bi se izbjegle kontrakcije. [to se larvi tiče, Lo Bianco savjetuje da se ubiju sa mešavinom sublimiranog bakra i bakar sulfata.
Možemo da zaključimo da su Holoturoidi jedini Ehinodermati koji se ne mogu konzervirati sušenjem. Tako|e je isključen formalin, koji rastvara sklerite tu toj meri da ometa ili onemogućuje taksonomsko odre|ivanje, umesto toga treba upotrebiti 70% alkohol u koji se uvek uranjaju primerci koje želimo sačuvati u nedostatku mogućnosti za pažljiviji i savršeniji tretman.
Prema Kameronu (Cameron J.L., 1985), za čuvanje holothuria upotrebljava se formalin koji je razblažen u proporcijama 1: 8-10 u vodi za fiksaciju ili 1:19 za permanentnu perzervaciju. Ako se upotrebljava alkohol onda se fiksacija radi sa 90-95% alkoholom ili za stalnu perzervaciju sa 70-75% alkoholom. Za omamljivanje morskih krastavaca koristi se i razblaženi mentol.
Prema najnovijim podacima iz literature do danas je opisano preko 900 vrsta morskih krastavaca.
Prema podacima Riedl-a i Rinelli-ja za Mediteran je navedeno da postoji 47 vrsta morskih krastavaca koji su klasifikovani u 5 redova i 11 familija.
Do danas, sa taksonomske tačke gledišta, ukupno je identifikovano u otvorenim vodama Jadranskog mora 29 vrste Holothuria, a na području primorja Crne Gore 11 vrsta što se iz navedenog može zaključiti da ova klasa ehinodermata je nedovoljno proučena. Ovde je navedena sistematika morskih kra
stavaca sa sinonimima na|enih u jugoslovenskim vodama po novijoj nomenklaturi:HOLOTHUROIDEA
DENDROCHIROTACEA
DENDROCHIROTIDA
Cucumariidae, Ludwig, 1894
Cucumaria Blainville, 1830
1. Cucumaria planci Brand, 1835
2. Cucumaria elongata Düben et Koren, 1844
= Trachythione elongata (Düben et Koren, 1846)
3. Cucumaria teregestina Sars, 1857
=Trachythione tergestina ?
4. Cucumaria syracusana ?
Thyone, Jaeger, 1833
5. Thione fusus (O.F.Müller, 1776)
ASPIDOCHIROTACEA
ASPIDOCHIROTIDA
Stichopodidae, Haeckel, 1896
Eostichopus Cutress and Miller, 1982
6. Eostichopus regalis (Cuvier, 1817)
= Stichopus regalis (Cuvier, 1817)
Holothuridae,
Holothuria Linnaeus, 1767
7. Holothuria tubulosa Gmelin, 1788
8. Holothuria impatiens (Forskal, 1775)
9. Holothuria forskali Delle Chiaje, 1823
10. Holothuria polii Delle Chiaje, 1823
APODACEA
APODIDA
Sinaptidae, Burmeister, 1837
Labidoplax Grieg, 1912
11.Labidoplax digitata (Montagu, 1815)
=Oestegrenia digitata ?
=Synapta digitata ?
Tokom najnovijih istraživanja, uzorkovali smo pojedine vrste holothuria koje bi mogle kasnijom analizom i taksonomskom obradom da se pokažu kao nove vrste Holothuria za ovo područje.
Holothuria tubulosa, Gmelin, 1788; Grube, 1840; Verany, 1846; Selenka, 1867; Heller, 1868; Marenzeller, 1874; Ludwig, 1879; Carus, 1885; Lampert, 1885; Lo Bianco, 1909; Koehler, 1921, 1927; Herouard, 1928; Vatova, 1928; Nobre, 1930; Paninng, 1934; Tortonese, 1934, 1935, 1937-38, 1952, 1937; Vatova, 1950; Cherbonnier, 1956, 1958;
Holothuria Columnae + H. maxima + H. pentagnae: Delle Chiaje, 1823
Holothuria Cavolinii Delle Chiaje, 1841
Karakteristični skleriti kod Holothura tubulosa
Morfologija
Boja ove vrste kreće se od mrkoplave do mrkocrvene . Srednja dužina se kreće oko 14 cm, a maksimalana dužina do 60 cm koja je na|ena u Bokokotorskom zalivu. Sadrži karakteristične sklerite koji su prikazani na gornjoj slici.
Distribucija i biologija
U Jadranu živi na dubinama od 0 do 100 m i veoma je česta vrsta u litoralnom području južnog Jadrana, sa maksimalnom gustinom populacije od 7 do 8 metara. Najčešće naseljava peskovito-muljevita i šljunkovita dna, a kamenita dosta retko. Na nekim mestima koje nisu podložna pridnenim strujama veoma je naseljena, tako da nauč
nici ta mesta nazivaju “livade holoturia”. Posebno frekvetnost ove vrste dolazi do izražaja na muljevito-peskovitim dnima koja su obrasla morskim algama i cvetnicama –Posedonia oceanica i Cymodocia nodosa.Kod ove vrste je ustanovljeo da hipooksični uslovi sredine utiču na ponašanje ove vrste. Pri takvim uslovima, H. tubulosa podiče njen zadnji kraj tela iznad vode i očigledno uzima vazduh kroz rektum, me|utim, druga vrsta H. forskali aktivno želi izvor sa boljom aeracijom vode (Newell and Courthey 1965.)
.Mresti se od polovine juna do kraja septembra na pesku.
Holothuria Forskali Delle Chiaje, 1823; Ludwig, 1879; Bianco, 1909; Koehler, 1921, 1927; Mortensen, 1927; Herouard, 1928; Nobre, 1930; Tortonese, 1937-38, 1952, 1954; Cherbonnier, 1951, 1958;
Holothuria catanensis Grube, 1840; Heller, 1868, Ludwig, 1879, Lampert, 1885; Carus, 1885; Vatova 1928;
Holothuria nigra Bell, 1884,1892
Morfologija
Boja ove vrste je zatvoreno zelena do crne, sa karakterističnim crnim bodljama. Veličina varira od uzrasta sa maksimumom od 70 cm u Bokokotorskom zalivu.
Karakteristični skleriti kod vrste Holothuria forskali
Distribucija i biologija
H. Forskali je široko rasprostranjena vrsta u Mediteranu i Jadranu na ilovastim peskovitim dnima i dubinama do 200m i vrlo je frekvetna vrsta. Maksimum gustine populacije dostiže u Bokokotorskom zalivu igde su dna zamuljana. Ukuliko je nadražena , izbacuje lepljive Kuviereve tubule.
Zapaženo je da ova vrsta ima kritični pritisak kiseonika koji je visok (60 –70% saturacije vazduha) i da se ova vrsta aktivno kreće prema izvoru kiseonika kada amijetalna koncenracija kiseonika značajno opadne (Newell and Courthey, 1965). Hrani se uzimajući pesak ili mulj , koji guta i izbacuje ga na anus, odvajajući organske materije. Ucrevima je nadjeno kod ove vrste oko 11,5% peska u odnosu na ukupnu tezinu jedinke.
Mresti se tokom jula , avgusta i septembra kada je povećan gonadni indeks i kada zauzima karakteristični polozaj “kobra” izbacujući gamete u vodeni stub. Odnos muškog i ženskog pola je skoro isti.
Holothuria polii Delle Chiaje, 1823 ; Selenka, 1867 ; Marenzeller, 1874 ; Ludwig, 1879; Carus, 1885; Lampert, 1885; Herouard 1902; Koeler, 1921; Panning, 1934; Tortonese, 1935, 1952, 1954; Mayer 1937; Cherbonnier 1951,1955,1956,1958:
Karakteristični skleriti kod vrste Holothuria polii
Morfologija
Boja ove vrste je crna do svetlobraon, krajevi dorzalnih papila je bjela. Ne sadrži Kuverieve tubule. Srednja dužina ove vrste iznosi oko 8 cm.
Distribucija i biologija
Ova vrsta se nalazi na dubinama od 1 do 30 metara na muljevitim dnima Mresti se od novembra do januara. Za razliku od H. forskali, manje je zastupljena na području obalnog mora Crne Gore. Gonadni ciklus kod ženki i mužjaka H. polii sledi isti razvojni ciklus sa maksimumom veličine gonada koji se postiže u decembru.Uglavnom se nalazi me|u livadama Zoostere.
4. Fiziogeografija i ekološke karakteristike primorja Crne Gore
Priobalno more Crne Gore se nalazi na jugoistočnom području Jadranskog mora, sa ukupnom dučinom obale od 260,2 km, od čega je dužžina obale 249,1 km a 11,1 km pripada obali ostrva.
Geografski položaj primorja Crne Gore je odre|en krajnjim kordinatnim tačkama:
prema severu 42,31,00N
prema zapadu 18,30,29E
prema jugu 19,21,40E
prema istoku 41,51,18N
Ukupna površina šelfa koji je ograničen normalama u odnosu na obalu je kod Rta Oštro 17,594 km a kod ušća Bojane 62,968 km iznosi 37.000 km
2Područje istraživanja je podeljeno na 4 zone radi lakšeg snimanja terena i komp
aracije rezultata (Sl.1):
Zona Geografska pozicija .
Zona 1. Bokokotorski zaliv (Rt O[tro-Rt Mirište) 42,23,48N x 18,32,15E - 42,23,43N x 18,34,92E
Zona 2. Rt Mirište - Rt Platamuni 42,23,43N x 18,34,92E - 42,15,98N x 18,47,17E
Zona 3. Rt Platamuni - Rt Volujica 42,15,98N x 18,47,17E - 42,05,28N x 19,04,39E
Zona 4. Rt Volujica - Ušće Bojane 42,05,28N x 19,04,39E - 41,51,18N x 19,21,40E
.
.
Priobalno područje Crne Gore pripada jugoistočnom delu Jadranskog mora. Jedna od važnijih karakteristika ovog područja su bentoske biocenoze (biocenoze dna) koje se prostiru na području šelfa koji je ograničen vertikalama od Rta Oštro do ušća Bojane, na površini od 37.00 km
2. Geografska i bioekološa povezanost Mediterana kao celine, kroz njegovu istoriju uslovila je osnovnu subpripadnost, ali specifične razlike bentoskih biocenoza Jadranskog mora u odnosu na celinu Mediterana, a posebno Južnog Jadrana.Na osnovu dugogodišnjih istraživanja priobalnog mora Crne Gore utvr|ene su tri osnovne bioc
enoze:
Uz elemente ostalih biocenoza od kojih sa ekološke tačke gledišta treba spomenuti sa
mo biocenozu prelaznog karaktera "Nephros norvegicus – Thenea muricata".Biocenoza obalnih terigenih muljeva je jedna od najvažnijih biocenoza po kvantitativnom-kvalitativnom sastavu morskih organizama i široko je rasprostranjena na ovom području. Ona je naročito razvijena na mestima gde su hidrografski uslovi povoljni i gde nema jakih pridnenih struja što omogućava sedimentaciju sitnih muljevitih čestica . Najkarakteristični primer nalaženja ove biocenoze je Bokokotorski zaliv, osim područja g
de je priliv slatke vode izuzetan. U ovoj biocenozi je razvijen facijes sesilnih formi organizama koje se formiraju na ostacima izumrlih ljuštura ili na čvrstim podlogama.Zbog obilja hrane i specifičnih hidrografskih uslova veoma je razvijen život velikog
broja morskih organizama, kao što su sun|eri, korali, antazoe, moluske, gastropodi i ribe.Od Ehinodermata veoma su zastupljene različite vrste morskih zvezda i krastavaca koji su poznati kao organizmi koji se hrane preko sedimenata uvlačeći ih kroz telo.
Probni uzorci za meristička merenja kao i hidrogrfska i pedeloška merenja u ovim zonama su uzeti na sledećim pozicijama i transektima do dubine od 20 m:
Pozicija-transekt #9; #9; #9; #9; Zona
Uzorci za odre|ivanje vrsta morskih krastavaca i odre|ivanje osnovnih morfometrijskih podataka uzimani su u različitim mesecima. Hidrografski podaci i podaci o sedimentu sa pozicija dobijeni su na osnovu analiza koje su ra|ene u Laboratoriji za hemiju Instituta za biologiju mora u Kotoru.Ovi podaci su karakteristični za Južni Jadran i neće biti komentarisani u ovom eleboratu.
Tabele sa hidrografskim imorfometrijskim podacima date su u prilogu.
5. Distrubucija, sastav i morfometrijska merenja morskih krastavaca u priobalnoj
zoni Crne Gore
Na osnovu završnih 6 mesečnih rezultata odre|ivanja vrsta, ustanovljeno je da je na području priobalnog mora Crne Gore najzastupljenije vrste familije Holoturia sledeće: H. forskali + H. polii 85%, Holothuria tubulosa 15%.
|
Pozicija-transekt |
Geogaf. širina |
Geograf. dužina |
Zona |
Max. dubina ronj. (m) |
Br. indiv |
Dužina (cm) |
Težina (gr)) |
Zapre- mina (ml) |
Učesta-lost br. ind./m2 |
|
Orahovac |
18,46,35E |
42,29,24N |
I |
20 |
28 |
18.30 |
275.30 |
187.5 |
0.3 |
|
Morinj |
18,39,51E |
42,29,26N |
I |
12 |
20 |
14.02 |
143.10 |
140 |
1 |
|
Strp |
18,40,20E |
42,30,20N |
I |
15 |
25 |
17.44 |
207.20 |
216.4 |
1.5 |
|
Risan-Banja |
18,41,70E |
42,30,20N |
I |
15 |
47 |
14.35 |
125.50 |
133.8 |
1.5 |
|
Prčanj-[kola |
18,44,60 E |
42,27,35 N |
I |
16 |
84 |
10.81 |
82.14 |
84.5 |
1 |
|
Stoliv-Uv. Kola |
18,44,58 E |
42,28,05 N |
I |
13 |
49 |
11.99 |
85.51 |
96.3 |
0.5 |
|
Stoliv- Rt Rogač |
18,42,20 E |
42,28,60 N |
I |
18 |
19 |
17.71 |
226.00 |
207.6 |
0.4 |
|
Igalo-Sutorina |
18,30,70 E |
42,26,88 N |
I |
12 |
19 |
14.52 |
88.42 |
86.58 |
1 |
|
Petrovac-Lučica |
18,57,28 E |
42,11,86 N |
III |
6 |
47 |
12.10 |
66.70 |
77.6 |
0.5 |
|
Petrovac-Porat |
18,56,55 E |
42,12,30 N |
III |
5.5 |
20 |
15.90 |
93.00 |
111 |
1 |
|
Dobrota-Institut |
18,46,24E |
42,26,22N |
I |
10 |
30 |
12.93 |
70.30 |
81.90 |
1.5 |
|
Ukupno |
- |
- |
|
- |
388 |
160.07 |
1463.17 |
1423.18 |
10.2 |
|
Srednja vrednost |
- |
- |
|
- |
35,3 |
14.55 |
133.01 |
129.38 |
0.90 |
Tabela 1. Srednje vrednosti morfometrijskih parametara i gustine populacija vrsta fam. Holothuria ( H. tubulosa+H. polii+ H.forskali ) na pozicijama u priobalnom pojasu Crne Gore
Iz gornje tabele 1. moze se zaključiti da na osnovu morfometrijski merenja 388 jedinki morskih krastavaca srednja dužina iznosi 14.55 cm, prosečne težine od 133.01 grama. Zbog teškoća merenja dužine i težine, merena je i zapremina svakog uzorka i srednja vrednost iznosi 129 kubnih santimetara.
Iako je na osnovu kratkoročnih merenja (6 meseci) težko doći do tačnog rezultata procene učestalosti za čitavi infralitoralnog pojas obalnog mora Crne Gore, došli smo do rezultata da je gustina ove populacije priblično 0,90 individua po kvadratnom metru. Naši rezultati dosta odgovaraju i približni su
rezultatima drugih autora do kojih su oni došli merenjem morskih krastavaca na drugim lokalitetima u Jadranu. Procenu otežava i okolnost da se sa smanjenjem temperature mora i smanjenjem količine kiseonika u moru dolazi do značajnog migratornog kretanja u dublje slojeve mora. Tako|e u jesenjim i zimskim mesecima morski krastavci se uvlače u šupljine stena i hridina ili u pesak tako da se smanjuje vidljivost i prebrojavanje na odre|enoj površini. Tako|e, komparacija morfometrijskih rezultata je je dosta bila neprecizna zbog uzimanja uzoraka u različitim vremenskim periodima, naročito u jesenjem i zimskom periodu gde težina krastavca opada i za 20%.Do danas, nije precizno izračunato kolika je ukupna površina infralitorala ( od 0 – 20 m) za čitavo obalno more Crne Gore. Me|utim, prema nekim procenama pretpostavlja se da je površina celokupnog infralitorala za ovo područje negde oko 60,00 do 80,00 km
2. Po slobodnoj proceni ukupna procenjena biomasa morskih krastavaca na području infralitorala (dubine od 0 do 20 m) priobalnog moa Crne Gore iznosi negde izme|u 4.900 tona i 6.540 tona, odnosno izme|u 54.000.000 i 72.000.000 jedinki morskih krastavaca. Naravno, da je ukupna biomasa moskih krastavaca zanatno veća kada bi se uzele i količine koje se nalaze dublje od 20 m. Svakako, da je potrebno i dalje istraživati distribuciju m. krastavaca i na većim dubinama mora, što u ovom periodu istraživanja nije bilo ra|eno.Precizniji podaci o proceni o količini morskih krastavaca može se dati za Bokokotorski zaliv. Uzimajući
podatak da je infralitoralni pojas mora ukupne površine od 23,636 km2 a da je gustina populacije za Zaliv oko 1 komad po kvadratnom metru, dolazimo da je ukupna količina ovog resursa u zalivskom infralitoralu oko 2.220 tona. U ovu procenu je ušlo samo 25% površine dna mora. Pored metode ronjenja za procenu stoka morskih krastavaca i maksimuma održivog prinosa u svetu se koristi i videokamera da bi se došlo do što preciznijih podataka. Pore|enja radi, ispitivanjem gustine populacije komercijalnog morskog krastavca Parastichopus impatiens na meksičkoj pacifičkoj obali pomoću metoda ronjenja i snimanja videokamerom odre|enih kvadranata tokom više godina došlo se do rezultata da je gustina ove populacije po kv. metru sledeća: 1990 1.46; 1991 0.38; 1992 0.09; 1993 0.14; 1996 0.75 .
6. Veštački uzgoj morskih krastavaca
U cilju povećanja populacije morskih krastavaca i prirodnog mrešćenja, u eksperimentalnom uzgajalištu dagnji u blizini Instituta za biologiju mora je izvršena dispozicija 80 kg polno zrelih morskih krastavaca (500 kom.) vrsta Holothuria tubulosa, H. poliii i H . forskali. u septembru..
Na ovaj način je povećana gustina populacije do 4-5 individua po kvadratnom metru kao i verovatnoća prirodne fertilizacije morskih krastavaca i nastajanja juvenilnih formi. Juvenilne forme od mresta u septembru treba očekivati da se na|u u periodu od oko 70 dana od dana mresta na područjima terigenih muljeva i livada crvene alge
Gracilaria dura.Poznato je iz literature da se juvenilne forme morskih krastavaca teško nalaze i da su dobro sakrivene, ali u periodu oktobra i decembra na istom lokalitetu su zabeležene jedinke veličine od 1.5 do 3 cm u polju algi koji potiču iz mresta tokom 1997 godine, starosti do 1 godine.
Danas u svetu postoje tri projekta koje finansiraju vlade, i to u Kini, Australiji i Americi. U Institutu za istra‘ivanje ribarstvenih resursa Žutog mora iz Kvingdao u Kini, Liu Y. i saradnici su proučavali odnos preživljavanja veštačkih
fertilizovanih larvi morskog krastavca Apostichopus japonicus u odnosu na njihovu veličinu i dispoziciju u otvorenom moru sa štetnim morskim stvorenjima (predatorima) ili u zatvorenom morskom području bez uticaja struja. U zatvorenom sistemu bez štetnih morskih organizama stavljene su larve morskog krastavca veličine 6.2 , 12.5 i 21.2 mm. Posle 25 dana odnos preživljavanja je iznosio 8.4, 58.4 i 47,6 %.Veličine juvenilnih formi koje su unete u otvoreno more sa štetnim morskim stvorenjima su bile 6.7 , 12.9 i 28.0 mm. Posle 40 dana procenat pre‘ivljavanja je iznosio je 3.5, 19,7 i 33.7 %. Posle 80 dana % pre‘ivljavanja je iznosio 7, 12 i 23 %. Ako se juvenilne forme morskih krastavaca du‘ine 25 mm stave u otvoreno more 21.9 % juvenilnih formi se može ponov
o biti uhvaćeno. Ovi rezultati pokazuju da kultivisane juvenilne forme dužine izme|u 10 do 20 mm su primenljive za kultivaciju morskih krastavaca u zatvorenom sistemu bez štetnih organizama ili u otvorenom moru sa štetnim organizmima.Za sada u Evropi, ili u Mediteranu ne postoji nikakav uzgoj ove vrste. Detaljniji plan uzgoja morskih krastavaca koji po našem mišljenju je ostvarljiv biti će predstavljen u u budećem projektu “Veštački uzgoj morskih krastavaca na području Južnog Jadrana”.
Ciljevi ovog projekta su:
U Institutu za biologiju mora u Kotoru postoje uslovi za fertilizaciju i gajenje morskih krastavaca. Pored zatvorenog sistema akvarijuma koji je bitan da bi se u procesu stvaranja larvi morskih krastavaca izbegle fluktuacije saliniteta i temperature, postoje i otvoreni kameni akvarijumi za držanje adultnih formi. U budućem projektu bi bilo zacrtano da se u periodu od 3 do 4 godine pripremi preko 20 miliona fertilizovanih jaja u 5 bazena i proizvede 1.500.000 juvenilnih formi veličine do 2mm, 500.000 do 2-10 mm i 300. 000 komada od 10-25 mm koje bi mogle da budu prebačene u prirodnu sredinu na unapred predvi|enim i istraženim lokalitetima.
7. Hemija i toksikologija morskih krastavaca
Prema literaturnim podacima u telu nekih vrsta morskih krastavaca iz familije Holothurija količina vode iznosi i do 86 %. Morski krastavci sadrže vitamine A i C, vitamine B i neke minerale. Pored vitamina, poznato je da oni sadrže mukopolisaharide i supstance koje se nazivaju GAGS (Glukozaminoglukani). Jedan od ovih je i hondroiton sulfat koji predstavlja kombinaciju glukozaminsulfata i šećerne supstance.
Jedna od odlika morskih krastavaca je da i sadrže jedinjenja koja se nazivaju saponini. Saponini su vodeno-rastvorni prirodni proizvodi koji se sastoje od ugljenohidratnog niza koji je zakačen za triterpenoidni (ili steroidni) aglikon.
Dok su saponini izolovani iz velikog broja terestijalnih biljaka, u životinjskom carstvu oni se nalaze samo kod morskih ehinodermata. Samo u klasama Holothuroidea i Asteroidea se nalaze značajne količine saponina. Ovi saponini odgovaraju za opštu toksičnost morskih krastavaca i zvezda.
Saponini morskih krastavaca koji se zovu trivijalno " holoturini " imaju triterpenoidni aglikon , dok kod morskih zvezda saponini koji se zovu " asterosaponini " imaju steroidni aglikon. Saponini se nalaze kao smeše i vrlo se teško izoluju, nestabilni su i podležu hidrolizi.
O saponinima postoje mnogobrojne monografije koje obra|uju pojedine aspekte o ovom problemu iz različitih uglova kao što su radovi : Baslow (1973), Premuzic (1971), Scheuer (1971), Grossert (1972), Der Marderosian (1977), Schmitz (1978) i Hashimoto (1979)
.Toksičnost morskih krastavaca se pominje prvi put pre više od sto godina u knjizi " Zemlja korala " ( Cooper, 1880). Me|utim, otrovne osobine morskih krastavaca su bile poznate pre više vekova u delu Pacifika, gde je kaša ili iseckani morski krastavci su bili tradicionalno korišćeni za trovanje ribe u plitkim bazenima. (Frey, 1951; Yamanouchi, 1955). U ranijoj literaturi , podaci o toksičnosti morskih krastavaca su bili dosta diskutabilni. Tako, navodi se da unutračnja tečnost kod nekih vrsta morskih kras
tavaca u kontaktu sa kožom i očima može dovesti do dermatitisa i slepila. Me|utim, ove su činjenice u kasnijim radova naučnika koji su proučavali ovu tematiku bile opovrgnute.Yamanouchi je na početku istraživanja toksičnosti morskih krastavaca (1929) je zapazio da vodeni ekstrakt Holothuria leucospilota (Brand) = H. vagabunda Selenka brzo ubija njegove akvarijumske ribe. Radeći dalje na ovom ekstraktu, isti autor je izolovao kristalni toksin koji je nazvao holthurin. Toksin je bio veoma površinski aktivan
i imao je hemolitički efekat. Njegove osobine su bile slične saponinima iz biljaka (Yamanouchi 1942, 1943 a,1943 b, 1955). Nigrelli iz Njujorškog akvarijuma (Nigrelli 1952) je našao da vodena suspenzija morskog krastavca Actinopyga agassizi je jako ihtiotoksična i da se toksin koncentriše u Kuvierevim tubama. Dve godine kasnije , (Arvy, 1954) je našao slični toksični efekat kod tri Mediteranske vrste. U svom radu, Yamanouchi (1955) je testirao 27 pacifičkih holothuria od kojih neke nisu imale Kuvierevim tubule i našao je opštu toksičnost. Me|u njima je bilo i vrsta od kojih se priprema trepang za ljudsku upotrebu.Sirovi holothurin iz vrste Actinopyga agassizi pokazuje značajnu toksičnost prema mnogim organizmima (Nigrelli, 1952; Nigrelli and Zahl, 1952; Quaglio et al., 1957; Goldsmith et al., 1958; Jakowska et al., 1958; Nigrelli and Jakowska, 1960; Ruggieri and Nigrelli, 1960). Tako|e je na|eno, da sirovi holothurin koji se sastoji od smeše dva slična jedinjenja smanjuje tumore ( Nigrelli, 1952; Nigrelli an
d Zahl, 1952; Sulivan et al., 1955; Sulivan and Nigrelli, 1956).Prema Hyman (1955) jedini neprijatelj morskih krastavaca je čovek, dok Bakus (1968) spominje da je imao informaciju da morski psi jedu
Stichopus chlorantus. Normalno je da se zapazi da morski krastavci koji su spore, mekane životinje imaju neku odbranu prema neprijateljima. Moguća je da je njihova odbrana u njihovom toksičnom sadržaju saponina. Bakus (1968) je pokazao da koralne ribe odbijaju delove morskog krastavca kao hranu.U Institutu za biologiju mora u Kotoru, tako|e je primećeno da lica (Lichia amia) koja je držana u akvarijumu tako|e odbija delove morskog krastavca, iako je poznato da je to vrlo proždrljiva riba. Kada se uznemire, neke vrste (Holothuria difficilis, Actinopyga agassizi, H. forskali iz Bokokotorskog zaliva) izbacuju vlaknaste lepljive niti koje se zovu Kuvierove tube i koje sadrže veliku količinu holothurina. Me|utim, i vrste koje ne poseduju Kuvierove tube sadrže velike količine holothurina.
8. Upotrebna vrednost morskih krastavaca
Zbog njihove strukturalne posebnosti, njihove rasprostranjenosti i zbog raznih fizioloških aspekata Holoturije su privukle značajnu pažnju istraživača. Nasuprot tome nisu mnogo cenjeni kao objekti za akvarijume i muzeje, zbog njihovog neprivlačnog izgleda i nepokretnosti, ovo važi bar za opšte litoralne vrste. Njihov praktičan značaj leži u komercijalnoj vrednosti nekih vrsta koji su u indo-pacifičkoj regiji objekat lova i trgovine, pod zajedničkim imenom malajskog porekla
trepang ili tripang.U australijskim vodama postoji dvesta vrstamorskih krastavaca od kojih samo nekoliko velikih vrsta se komercijalno upotrebljava za pripremu proizvoda koji se zove beche-de-mer. Priprema ovog proizvoda počinje tako [to se telo morskog krastavca kuva u slanoj vodi, cedi se , dimi se, i zatim suši na suncu. Krajnji proizvod je čvrst i suv.
Njima su se bavili razni autori me|u kojima Paninng (1941-44), su objavili da je ova hrana veoma hranljiva i lako svarljiva. me|u njih spadaju Aspidochirote različitih rodova (Holothuria, Actinopyga, Stichopus, Thelenota) i vrsta, koje se očišćene od droba suše na suncu ili dime, prema novijim analizama trepang čine suvi i tvrdi zidovi trupa. Trepang se posle seče i kuva na poseban način tako da nabubri i postane želatinozna. Holoturije ulovljene i pripremljene u raznim regijama (Crveno more, Indijski okean, Zapadni Pacifik) nalaze široko tržište posebno u Kini, gde trepang visoko cenjen.
U različitim zemljama morski krastavci se nazivaju ili po načinu upotrebe ili po izgledu.Tako se u USA morski krastavci nazivaju opštim imenima kao: sea cucumber, sea cuces, pickles ( u prevodu: salamura ), dok za Stichopus chlorontus -Greenfish ( zelena riba). U engleskoj Holoturia forskali se naziva: Cotton-spinner- pamučna preslica; u Francuskoj - concmbre de mer; u Nemačka - see gurken; Kletterholothuie - Cucumaria planci; Schwarzeholothurie - Holothuria forskali; Rohrenholothurie - Holothuria tubulosa; Koningsholothurie - Stichopus regalis; Wurmholothurie - Leptosynapta inhaerens; u Maleziji - bat, balat, trepang i gamat (vrsta koja služi za lečenje astme, hipertenzije, i rane; obično je Stichopus badionata); u Australiji : u industriji beche-de-mer glavne vrste koje se koriste su:
sandfish - Holothuria scabra peščana riba
white teatfish - Holothuria fuscogilva bela bradavičasta riba
black teatfish - Holothuria nobilis crna brdavičavista riba
manje vredne: blackfish - Actinopiga miliaris crna riba
prickly redfish - Thelanota ananas bodljikava crvena riba
na ostrvu FIJI – dri; kineski(kantonski) - hoi-sum; na Havajima - loli, kunounou; u Japanu- Manamako - Stichopus japonicus;.
Još davno je bilo predloženo (Sella, 1940) da se u prehrambene svrhe koriste i mediteranske holoturije, ali do toga do danas nije došlo. Po našim podacima, danas izlov mediteranskih morskih krastavaca se radi još u Egiptu, Hrvatskoj, Maroku i Tunisu. i to vrste familije Holothuria dok se u Turskoj iz Crnog mora eksploatišu neke vrste familije Stichopus. U nekim regijama (Filipinska ostrva) jedu se žive holoturije.
Osim upotrebe kao hrane, morski krastavci se koriste u narodnoj medicini zemalja Dalekog istoka kao sredstvo za lečenje rana, posekotina, ženskih bolesti, artritisa i sl.
U Maleziji, ekstrakt jedne vrste morskog krastavca (Stichopus sp1. koji lokalno nazivaju “Gamat” se vekovima koristio u tradicionalnoj medicini zalečenje bolesti , kao [to su posekotine i rane, protiv bolova i drugih inflamatornih procesa kao i asme. Na osnovu dugotrajnih istraživanja kao i iskustva u korišćenju ovog ekstrakta od preko 300 godina na ostrvu Langkavi u Maleziju, ova država je izdala dozvolu za registraciju ovog leka koji sadrži ekstrakt ovog krastavca. (Hassan, 1994a.).
U Biomedicinskom centru za oporavak u Lorensu u državi Njujork, preparat koji je napravljen od morskog krastavca i koji je aplikovan na pacijente koji imaju artritis, u 70% slučajeva zabeleženo izvesno poboljšanje simptoma bolesti. Morski krastavci sadrže supstance kao što su mukopolisaharidi i hondroitinine koji regulišu balans prostagladina, koji utiče na inflamatorni proces.
U studiji koja je ra|ena 1992 na Univerzitetu u Kvinlendu, istraživači su pokazali da ekstrakt morskog krastavca ne funkcioniše samo inflamatorno, već tako|e daje neopHodne nutrijente koji pomažu oštećena tkiva kod artritisa. Ove supstance su poznate kao mukopolisaharidi i hondrotinini, koji su često odsutni kod ljudi koji imaju artritis i konektivne bolesti tkiva.
9. Zaštita i pravna regulativa ulova morskih krastavaca
Zbog velike potražnje za morskim krastavcima od strane Dalekoistočnih zemalja, sakupljanje ovih životinja iz mora je u stalnom porastu. Tokom 1989 godine izlovljeno je i prera|eno preko 100.000 tona morskih krastavaca. Glavni problem ove vrste ribarstva je procena koliko je ekonomski
iskorišćenje ovog resursa a da se ne poremeti biološka ravnoteža i da ne do|e do prelova.U svetu, pravna regulativa o ulovu morskih krastavaca svodi se na izdavanju dozvola ili koncesija za odre|ena područja. U Severnoj Americi, dozvole se odnose na način izlova, sezonu izlova i na količine. Tako|e postoje i zabrane u odnosu na dozvoljenu veličinu morskog krastavca kao i odre|enih regiona .
U nekim Mediteranskim državama postoje zakonski propisi da veličina izlovljenih krastavca ne sme biti manja od 15
cm.U američkoj državi Vašington, gde je došlo do prelova tokom 1980 godine, doneti su propisi da bi se stabilizovao ovaj morski resurs. Ovi propisi dozvoljavaju sezonu od 6 meseci, ograničenu količ
inu ulova morskih krastavaca, rotaciju ulova izme|u 4 zone gde se love m. krastavci u toku 3,5 godina perioda za reprodukciju.U Indiji koja je poznata po proizvodnji za izvoz prera|enih morskih krastavaca, zakonom je zabranjeno izvoziti morske krastavce manje od tri inča(oko10 cm).
Kod nas, pravna regulativa nije tretirala ovu problematiku osim nekih opštih zakona o ekologiji i morskim resursima.
10. Zaključci i preporuke za dalju eksploataciju morskih krastavaca
Na osnovu rezultata istraživanja u navedenom periodu (u priobalnoj zoni Crne Gore - gornje stepenice litoralnog sistema ) predlažemo sledeće:
Literatura
Adams, T. & Dalzell, P.
1994. Artisanal Fishing. Paper presented at the Workshop on Marine/Coastal Biodiversity in the Tropical Island Pacific Region, East West Center, Honolulu, Hawaii, in press.Adams, T.1988. The disappearing dri. Fiji Times, 28 July.
Arndt, A., C. Marquez, P.Lambert, M.J. Smith. (In press). Molecular phylogeny of eastern Pacific sea cucumbers (Echinodermata: Holothuroidea) based on mitochondrial DNA sequence. Molecular Phylogenetics and Evolution.
Arnold D. C., 1953. Observations on Carapus acus (Brunnich). « Pubbl. Staz. Zool. Napoli », 24, 1,
Arnold D. C., 1957. Further studies on the Behaviour of the Fish Carapus acus (Brunnich). Ibid. 30, 3,
Arvy L., 1954. C.R.Hebd.Seances Acad. Sci. Paris 329,1432
Atwood, D. G. 1975. Spermatogenesis and egg investments in Leptosynapta clarki, Cucumaria lubrica and Cucumaria pseudocurata (Echinodermata: Holothuroidea) with a note on acrosomal reactions. Ph.D. thesis University of Alberta Edmonton.
Bai, M.M. 1978. The anatomy and histology of the digestive system of Holothuria scabra. J. Mar. biol. Ass. India 20:22-31.
Bakus, G. J. 1968. Mar. Biol. 2,23
Bakus, G. J. 1973. The biology and geology of coral reefs. Vol. II. Biology I. Edited by O. A. Jones and R. Endean. Academic Press, New York. pp. 325-367.
Barnes, H. 1975. Reproductive rhythms and some marine invertebrates: an introduction. Pubbl. Stn. Zool. Napoli, 39(Suppl.): 8-25.
Baskar, B.K. 1994. Some observations on the biology of the holothurian Holothuria (Metriatyla) scabra (Jaeger). CMFRI Bull. (46):39-43.
Baslow M.H., 1969. Marine Pharmacologypp.171-192. Williams and Wilkins, Baltimore
Baur A., 1864. Beitrage zur Naturgeschichte der Synapta digitata. N. Acta Leop. Carol., Dresden , XXXI,
Becher S., 1906. Ueber Synapta minuta, eine brutpflegende Synaptide. Zool. Anz. , XXX,
Bell F. J., 1884. On the structural characters of the Cotton spinner (Holothuria nigra) and especially of its Cuvierian organs. » Proc. Zool. Soc. London.
Bergen, M. 1996. Class Holothuroidea. In: Taxonomic Atlas of the Benthic Fauna of the Santa Maria Basin and Western Santa Barbara Channel. Volume 14. Miscellaneous Taxa. (ed. J.A. Blake, P.F. Scott, and A. Lissner). Santa Barbara Museum of Natural History, Santa Barbara, California.
Bertolini F., 1930. Rigenerazione dell'apparato digerente nello Stichopus regalis. . Pubbl. St. Zool. Napoli ., X, 3,
Bertolini F., 1930a. Rigenerazione dell'apparato digerente nelle Holothuria. Ibid. XII, 3,
Bertolini F., 1933b. Sulle funzioni dei polmoni acquatici delle Oloturie. Ibid. XIII, 1,
Bertolini F., 1934. Nuove ricerche sulla funzione respiratoria dei polmoni acquatici delle Oloturie. Arch. Zool. Ital., XX,
Binyon, J. 1972. Physiology of echinoderms. Pergamon Press, Oxford.
Boolootian, R. A. 1966. Reproductive physiology. In Physiology of Echinodermata. Edited by R. A. Boolootian. Interscience Publishers, New York, London, and Sydney. pp. 561-613.
Bougerol, X. 1992. Contribution d'Holothuria tubulosa (Gmelin) au recyclage du carbone dans l'herbier de Posidonies (Posidonia oceanica (L. ) Delile) dans la baie de Calvi., Mémoire de Maîtrise des Sciences et Techniques de l'Université de Corse., 29 pp.
Bougerol, X., 1992. Contribution d'Holothuria tubulosa (Gmelin) au recyclage du carbone dans l'herbier de Posidonies (Posidonia oceanica (L. ) Delile) dans la baie de Calvi., Mémoire de Maîtrise des Sciences et Techniques de l'Université de Corse., 29 pp.
Bouland, C., C. Massin, and M. Jangoux. 1982. The fine structure of the buccal tentacles of Holothuria forscali (Echinodermata: Holothuroidea). Zoomorphology 101: 133-149.
Bradbury, A., W.A. Palsson, R.E. Pacunski. 1996.Stock assessment of the sea cucumber Parastichopus californicus in Washington. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10,
Brenchley,-G.A. Mechanisms of spatial competition in marine soft-bottom communities. J.-EXP.-MAR.-BIOL.-ECOL. 1982. vol. 60, no. 1, pp. 17-33
Bulteel, P., Jangoux M., Coulon P., 1992. Biometry, Bathymetric distribution, and reproductive cycle of the Holothuroid Holothuria tubulosa (Echinodermata) from Mediterranean seagrass beds Marine Ecology-Pubblicazioni della Stazione Zoologica di Napolii 13(1), 53-62
Burnell, D.J., Apsimon J.W., 1993 In: Marine Natural Products: Chemical and Biochemical perspectives (P.J. Scheuer, ed) Vol. 5 , 287-389. Academic Press, New York.
Byrne, M., 1996 Ultrastructure of autotomy and catch connective tissue regions of the integument of Eupentacta quinquesemita (Holothuroidea). Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10,
Cameron, J. L. and P. V. Frankboner. 1989. Reproductive biology of the commercial sea cucumber Parastichopus californicus (Stimpson) (Echino-dermata: Holothuroidea). II. Observations on the ecology of development, recruitment, and the juve-nile life stage. Journal of Experimental Marine Biology and Ecology. 127:43-67.
Cameron, J. L., and P. V. Fankboner. 1984. Tentacle structure and processes of feeding in life stages of the commercial sea cucumber Parastichopus californicus (Stimpson). J. Exp. Mar. Biol. Ecol. 81: 193-209.
Cannon L.R.G., H. Silver and K. Estep 1994. North Australian Sea Cucumbers CD-ROM, 1994. Windows: ISBN 3-540-14193-6
Castro, L.R.S. Review of recent developments in the Baja California, Mexico. Isostichopus fuscus, Holothuria impatiens, and Parastichopus parvimensis fisheries. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10, 1996
Chadwick H.,1891. Notes on Cucumaria planci. Proc. Liverp. Biol. Soc.
Changeux J. P., 1960. Contribution a l'etude des animaux associes aux Holothuroides. « Lab. Arago, Univ. Paris - Actual. Sci. Ind. , 1284,
Cherbonnier G., 1951. Holothuries de l'Institut Royal des Sciences Naturelles de Belgique. Mem. Inst. Roy. Sci. Nat. Belgique (2), 41,
Cherbonnier G., 1955. Les Holothuries de la mer Rouge. Res. Sci. "Calypso", I. Ann. Inst. Ocean. », 30,
Cherbonnier G., 1957. Note sur une nouvelle Holothurie Dendrochirote de Banyuls, Ludwigia petiti nov. sp. Vie et Milieu », VIII, 4,
Cherbonnier G., 1958. Note sur Pseudothyone sculponea, nouvelle espece d'Holothurie Dendrochirote de Mediterranee. Ibid. IX, 1, 1958.
Cherbonnier G., 1960. - Sur la presence, en Mer Noire, de Stereoderma kirschbergi (Heller). Hidrobiol. Istanbul , B, V, 1-2,
Clark H. L., 1922. The Holothurians of the genus Stichopus. Bull. Mus. Comp. Zool. Harvard Coll., LXV,
Clark H. L., 1924. The Synaptinae. Ibid. LXV,
Clark H.L., 1907. The Apodus Holothurians. « Smiths. Contrib. Washington, XXV,
Conand, C. 1981. Sexual cycle of three commercially important holothurian species (Echinodermata) from the lagoon of New Caledonia. Bull. Mar. Sci. 31(3): 523-542.
Conand, C. 1982. Reproductive cycle and biometric relations in a population of Actinopyga echinites (Echinodermata: holothuroidea) from the lagoon of New Caledonia, western tropical Pacific. In Echinoderms: Proceedings of the international conference, Tampa Bay. Edited 6y J. M. Lawrence. A. A. Balkema, Rotterdam. pp. 437-442.
Conand, C. 1990. The fishery resources of Pacific island countries. Part 2 Holothurians (Fisheries Technical Paper No. 272.2). Food and Agriculture Organisation, Rome,
Conand, C. 1996. Asexual reproduction by fission in Holothuria atra: variability of some parameters in populations from the tropical Indo-Pacific. Oceanologica Acta: European Journal of Oceanology, 19: 209-216.
Conand, C. 1996. Overexploitation in the present world sea cucumber fisheries and perspectives in mariculture. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10, 1996
Conand, C. and Byrne, M. 1994 A review of recent developments in the world sea cucumber fisheries. Marine Fisheries Review 54:1-13.
Cooper H.S., 1880. In: Coral Lands vol. 2 pp.106 Bentley and Sons, London
Costa A.,1869. Descrizione di una nuova Oloturia (Uroxia aurantiaca). Ann. Mus. Zool. Univ. Napoli », V,,
Costelloe, J. ,1985. The annual reproductive cycle of the Holothurian Aslia lefevrei (Dendrochirota: Echinodermata)" Mar. Biol. 88: 155 - 165.
Costelloe, J., Keegan, B.F.,1984. Feeding and related morphological structures in the dendrochirote Aslia lefevrei (Holothurioidea: Echinodermata) Mar. Biol. 84: 135 -142.
Costelloe, J., Keegan, B.F., 1984. Littoral and benthic investigations on the westcoast of Ireland - XIX. Synonomy, diagnostic morphology, distribution and lifestyle of Aslia lefevrei (Barrois 1882) (Holothurioidea: Echinodermata) Proc. R. Ir. Acad. 84B(3): 29 - 35.
Costelloe, J., 1983. (PhD thesis) "Aspects of the biology and ecology of epibenthicanimals (Galway Bay, west coast of Ireland) with particular reference to the Holothurian Aslia lefevrei (Barrois, 1882)". National Univ. Ireland, 180pp. Univ. Col. Galway, No. 1329.
Costello D. P.,1946. The swimming of Leptosynapta. Biol. Bull. », 90,
Courtnev, W. D. 1927. Fertilization in Stichopus californicus. Publ. Puget Sound Biot. 'Stn. 5: 257-260.
Crety C., Intorno alla struttura delle ova delle Oloturie. ec Boll. Mus. Zool. Anat. comp. Torino , VIII, 155, 1893.
Cutress, B.M. 1996. Changes in dermal ossicles during somatic growth in Caribbean littoral sea cucumbers (Echinodermata: Holothuroidea: Aspidochirotida). Bull. Mar. Sci. 58(1): 44-116.
Cutress, B.M. 1996. Changes in dermal ossicles during somatic growth in Caribbean littoral sea cucumbers (Echinodermata: Holothuroidea, Aspidochirotida). Bull. Mar. Sci. 58(1): 44-116.
Da Silva, J., Cameron, J. L., and P. V. Fankboner. 1985. Movement and orientation patterns in the commercial sea cucumber Parastichopus californicus (Stimpson). Mar. Behav. Physiol. 11. In press.
Dalzell, P. & Adams, T. Sustainability and management of reef fisheries in the Pacific Islands. Paper presented at 8th International Coral Reef Symposium, Panama, 1996.
Dalzell, P., Adams, T. & Polunin, N. Coastal fisheries in the Pacific Islands. Oceanography and Marine Biology: an Annual Review, 34 (1996) 395-531.
Deichmann E., 1930. The Holathurians of the Western part of the Atlantic Ocean. Bull. Mus. Comp. Zool. Harvard Coll. o, LXXI, 1930.
Deichmann E., 1936. The Aretic species of Molpadia (Holothurioidea), ece. o Ann. Mag. Nat. Hist. č, (10), XVII,
Deichmann E., 1938.
New Holothurians from the Western part of North America and some remarks on the genus Caudina. Proc. New England Zool. Club », XVI, 1938.Deichmann E., 1940. - Report on the Holothurians collected by the Harvard-Havana Ezpeditions 1938 and 1939, with a revision of the Molpadonia of the Atlantic Ocean. Mem. Soc. Cubana Hist. Nat. , 14, 3,
Deichmann E., 1941. The Holothurioidea collected by the " Velero lll " ecc. I. Dendrochirota. « Rep. Allan Hancock Pacif. Exp. , 8, 3,
Deichmann E., 1944. Urodemas bifurcatum, a new Holothurian from South Africa, ecc. Ann. Mag. Nat. Hist. o, (11), XI,
Deichmann E., 1954. The Holothurian Fauna of South Africa. Ann. Natal Mus., XI, 2, 1948. - The Holothurians of the Gulf of Mexico. Fish. Bull. 89 Fish Wildlife Serv., 55,
Deichmann E., 1957. The Littoral Holothurians of the Bahama Islands. Amer. Mus. Novit », 1821,
Deichmann E., 1958. The Holothurioidea collected by the "Velero III",ecc. II. Aspidochirota. Rep. Allan Hancock Pacif. Exp.,11, 2,
Delle Chiaje S., 1828. Descrizione zoologica ed anatomica di alcune specie di Oloturie. Atti Ist. Incoragg. Sci. Nat. Napoli », 4,
Denis,-P. 1983. Macrobenthos of the mudflats of the eastern part of the Golfe du Morbihan (France). CAH.-BIOL.-MAR.. vol. 24, no. 3, pp. 257-268
Der Marderosian, Baslow M.H., 1977 In Marine Pharmacology 2nd ed. pp. 214-315, Krieger and Hungtigton, New York
Dolmatov, I. Yu., A.A. Bulgakov, M.G. Eliseikina, V.P. Korchagin. 1995. PolycloNal antibodies marking the muscle coelomic epithelium in Japanese sea cucumbers. Izv. Ross. Akad. Nauk, 22(3): 222-225.
Dolmatov, I. Yu., M.G. Eliseikina, T.T. Ginanova. 1995. Muscle reparation in holothurian Eupentacta fraudatrix occurs by transdifferentiation of coelomic epithelial cells. Izv. Ross. Akad. Nauk, 22(4): 222-225.
Dolmatov, I.Yu. 1995. Muscle ultrastructure and growth of the pentactula of the holothurian Eupentacta fraudatrix. Russian J. Marine Biol. (21)1: 64-68.
Dolmatov, I.Yu. 1995. Ultrastructural organization of contractile systems in the holothurian Eupentacta fraudatrix. Russian J. Marine Biol. (21)2: 119-123.
Dolmatov, I.Yu. 1996. Fission, evisceration, and regeneration in holothurians. Russian J. Develop. Biol., 27(4):245-255.
Dolmatov, I.Yu., and M.G. Eliseikina. Regeneration of the longitudinal muscle bands in juvenile holothurians. (in press).
Domantay J. S., 1960. Littoral Holothurioidea of Hundred islands and vicinity, Lingayen Gulf, Luzon Islands, Pilippines. Phil. Journ. Sci., 89, 1,
Dolmatov, I.Y., and Yushin, V.V. 1993. Larval development of Eupentacta fraudatrix (Holothuroidea, Dendrochirotida). Asian. Mar. Biol. 10: 123–132.
Dominis Z. Sta znamo o morskom krastavcu i kako nam moze koristiti. Morsko ribarstvo
Drouin, G., Himmelman, J.H., and Béland, P. 1985. Impact of tidal salinity fluctuations on echinoderms and mollusc populations. Can. J. Zool. 63: 1377–1387.
Drozdova O. A, S.A. Avilov, A.I. Kalinovsky, Stonik V.A., Yu.M. Milgrom, Ya.V. Rashkes 1993. The novel glycosides from golothurian Cucumaria japonica // Khimia Prirodn. Soedinen., 2, 242-248 S.A. Avilov, V.I. Kalinin, O.A. Drozdova, A.I. Kalinovsky, V.A. Ebert, T.A. 1978. Growth and size of the tropical sea cucumber Holothuria (Halodeima) atra Jager at Enewetak Atoll, Marshall Islands. Pac. Sci. 32: 183–191.
Ekman S.,1925. Systematisch-phylogenetische Studien uber Elasipoden und Aspidochiroten. Zool. Jahrb. Abt. Anat. Ontog. Jena », 47,
Elanganayagam, P., M. Mahendran, S.R. Keishnarajah, V.K. Ganesalingam, and K. Sachithananthan. 1982. Estimation of saponin content of some Sri Lankan holothurians. Proc. I. Chem. Ceylon. 11(1):5.
Elanganayagam, P., V.K. Ganesalingam, and K. Sachithananthan. 1980. Nutritional composition of some raw Sri Lankan holothurians. Proc. Sri Lan. Ass. Adv. Sci. 36(1):61-62.
Elanganayagam, P., V.K. Ganesalingam, and K. Sachithananthan. 1981. Studies on taxonomy and ecology of the holothurians in Jaffna lagoon. Proc. Sri Lan. Ass. Adv. Sci. 37(1):44.
Eliseikina, M.G., A.A. Bulgakov, E.L. Nazarenko, V.A. Zubkov, and I. Yu. Petrova. 1997. Distribution of the mannan-binding Lectin 32 kDa in the tissues of the Far East holothurian Stichopus japonicus. Biol. Bull. (in press).
Eliseikina, M.G., and N.L. Leibson. 1996. Ultrastructure of the gut epithelium in the holothurian Cucumaria japonica. Russian J. Marine Biology, 22(2):97-104.
Emery C., 1880. Le specie del genere Fierasfer nel golfo di Napoli e regioni limitrofe. Fauna Fl. Golfo di Napoli, II,
Engstrom, N. A. 1980. Reproductive cycles of Holothuria (Halodeima) floridana, H. (H.) mexicana and their hybrids (Echinodermata: holothuroidea) in southern Florida, U.S.A. Int. J. Invertebr. Reprod. 2: 237-244.
Engstrom, N. A. 1982. Brooding behavior and reproductive biology of a subtidal Puget Sound sea cucumber, Cucumaria lubrica (Clark, 1901) (Echinodermata: holothuroidea). ln Echinoderms: Proceedings of the international conference, Tampa Bay. Edited 6y J. M. Lawrence. A. A. Balkema Rotterdam. pp. 447-450.
Erwin, D. & B. Picton, 1987, Guide to Inshore Marine Life
Evdokimov, V.V. 1995. Reproduction process and reproductive abilities of hydrobionts in artificial community. J. Ontogenesis, (26)5: 364-369.
Evdokimov, V.V., G.I. Victorovskaya, I.V. Biryukova. Biotechnology receiving of juvenile of juvenile of sea urchin. Vladivostok.
Evdokimov, V.V., I.I. Deridovich, P.A. Motavkin, G.I. Victorovskaya, V.S. Hotimchenko. 1996. Biotechnology of obtaining of the sex cell of marine bivalva molluscs and echinoderms. In: Advances in marine biotechnology. Vol. 1, p.78, Oxford IBM Publishing.
Fankboner P. V., and J. L. Cameron. 1985. Seasonal atrophy of the visceral organs in a sea cucumber. Can. J. Zool. 63: 2888-2892.
Fankboner, P. V. & J. L. Cameron. 1985. Seasonal atrophy of the visceral organs in a sea cucumber. Can. J. Zool. 63: 2888-2892.
Fankboner, P. V. & R. G. B. Reid. 1981. Mass expulsion of zooxanthellae by heat-stressed reef corals: a source of food for giant clams? Experientia 37: 251-252.
Fankboner, P. V. 1978. Self-suturing by a synaptid sea cucumber (Holothuroidea: Echinodermata). Experientia 34: 729-730.
Fankboner, P. V. 1978. Suspension feeding mechanisms of the armored sea cucumber Psolus chitinoides Clark. J. Exp. Mar. Biol. Ecol. 31: 11-25.
Fankboner, P. V. 1981 . A re-examination of mucus feeding by the sea cucumber Leptopentacta (= Cucumaria) elongata. J. Mar. Biol. Assoc. U.K. 61: 679-683.
Farmanfarmaian, A. 1969a. Intestinal absorption and transport in Thyone. I. Biological aspects. Biol. Bull. 137:118-131.
Farmanfarmaian, A. 1969b. Intestinal absorption and transport in Thyone. II. Observations on sugar transport. Biol. Bull. 137:132-145.
Feral, J.-P. and C. Massin. 1982. Digestive systems: holothuroidea. In: Jangoux, M. and Lawrence, J.M. (eds.) Echinoderm nutrition. A.A. Balkema, Rotterdam, pp. 191-212.
Feral,-J.-P. (Autoradiographic analysis of cell renewal in the digestive tract, and in other somatic parts of the holothuria Leptosynapta galliennei .).CAH.-BIOL.-MAR. 1989. vol. 30, no. 2, pp. 131-141
Feral,-J.-P. Activity of the principal digestive enzymes in the detritivorous apodus holothuroid Leptosynapta galliennei and two other shallow-water holothuroids.Mar.-Biol. 1989. vol. 101, no. 3, pp. 367-379
Feral,-J.-P. Effect of short-term starvation on the biochemical composition of the apodous holothurian Leptosynapta galliennei (Echinodermata): Possible role of dissolved organic material as an energy MAR.-BIOL. 1985. vol. 86, no. 3, pp. 297-306
Filimonova, G. F., and I. B. Tokin. 1980. Structural and functional peculiarities of the digestive system of Cucumaria frondosa (Echinodermata: Holothuroidea). Mar. Biol. 60: 9-16.
Filimonova, G.F. and I.B. Tokin. 1980. Structural and functional peculiarities of the digestive system of Cucumaria frondosa (Echinodermata: Holothuroidea). Mar. Biol. 60:9-16.
Fish, J.D. 1967a. The digestive system of the holothurian, Cucumaria elongata. I. Structure of the gut and hemal system. Biol. Bull. 132:337-353.
Fish, J.D. 1967b. The digestive system of the holothurian, Cucumaria elongata. II. Distribution of
Foighil,-D.O.; Gibson,-A. The morphology, reproduction and ecology of the commensal bivalve Scintillona bellerophon spec. nov. (Galeommatacea). VELIGER. 1984. vol. 27, no. 1, pp. 72-80
Foster, G.G., A.N. Hodgson. 1995. Annual reproductive cycles of three sympatric species of intertidal holothurians (Echinodermata) from the coast of the Eastern Cape province of South Africa. Invertebrate Reproduction and Development, 27: 49-59.
Foster, G.G., and A.N. Hodgson. 1996. Feeding, tentacle and gut morphology in five species of southern African intertidal holothuroids (Echinodermata). South African Journal of Zoology, 31(2):70-79
Freire,-C.A.O.; Grohmann,-P.A. 1989. Leptosynapta brasiliensis : A new species of synaptid holothurian (Echinodermata) from a sandy beach in southeastern Brazil. REV.-BRAS.-ZOOL. vol. 6, no. 4, pp. 719-723
Frey D.G., 1951. Copeia pp.175
Gabaev, D.D. 1996. Some aspects of the ecology of young echinoderms settling on artificial substrata. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10,
Garcia-Arraras, J.E., I. Torres, L. Estrada. 1996 Cellular events during intestinal regeneration in Holothuria glaberrima: Analysis using monoclonal antibodies. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10,
Gavrilova, G.S. , 1996. Regularities of distribution and present state of commercial echinoderm stocks in Peter the Great Bay (Japan Sea). Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10
Gavrilova, G.S. , 1996. Some population characteristics of commercial species of echinoderms in Peter the Great Bay (Japan Sea). Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10, 1996
Gebruk A.V., P.A. Tyler, and D.S.M. Billett. (in press, 1997). New records and review of pelagic juveniles of the deep-sea elasipodid holothurians. Ophelia.
Gebruk, A. 1995. Locomotory organs in the elasipodid holothurians: Functional- morphological and evolutionary approaches. p.95-102 Proceedings of the Fourth European Echinoderm Colloquium, London/ United Kingdom/ 10-13 April
Gebruk, A.V. (in press, 1997). New species of the deep-sea holothurian family Elpidiidae Theel, 1879. Zoosystema.
Gebruk, A.V. , 1996. Spicule changes during somatic growth in holothurians. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10
George, S.B. 1996. Echinoderm egg and larval quality as a function of adult nutritional state. Oceanologica Acta 19:297-308.
Giese A. C., 1959. Comparative physiology: annual reproductive cycles of marine invertebrates. Annu. Rev. Physiol. 21: 547-576.
Giese, A. C., and J. S. Pearse. 1974. Reproduction of marine invertebrates. Vol. 1. Academic Press, New York and London.
Gilimartin M. 1962. Annual cyclic changes in the physical oceanography of a British Columbia fjord. J. Fish. Res. Board Can. 19: 921-974.
Gilimartin M. 1964. The primary production of a British Columbia fjord. J. Fish. Res. Board Can. 21: 505-538.
Ginanova, T.T. 1997. DNA-synthesizing activity in holothurian muscle regeneration. Russian J. Develop. Biol. (in press).
Goad L.J., 1978 In: Marine Natural Products: Chemical and Biochemical perspectives (P.J. Scheuer, ed) Vol. 2, 75-172. Academic Press, New York.
Goldsmith E.D., Osburg H.E., Nigrelli R.F., 1958. Anat. Rec. 130, 441
Goto, D.M., Goto, R.V., Labidoplax media Oestergren: a sea cucumber new to British Waters, with observational notes. Irish. Nat. J. 17, 250 (1972)
Gosner, K.L. 1979. A field guide to the Atlantic seashore. Houghton Miffin Company, Boston, Mass.
Green,-J.D. The annual reproductive cycle of an apodous holothurian, Leptosynapta tenius: A bimodal breeding season. Biol.-Bull.,-Mar.-Biol.-Lab.,-Woods-Hole, 1978 154(1), 68-78
Grossert J.S., 1972. Chem.Soc.Rev. 1,1
Gudimova, E.N., V.S. Levin. Taxonomic relationship between Cucumaria frondosa and C. japonica (Dendrochirotida, Cucumariidae). Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10, 1996
Hadel, V.F., C.G. Tiago, A.S.F. Ditadi, G.Y. Kawauchi. 1996. Reproduction and development of the apodous holothurian Chiridota rotifera (Pourtales, 1851), in the laboratory. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10,
Hagen, N.T. 1996. Tagging sea urchins: a new technique for individual identification. - Aquaculture 139: 271-284.
Hagen, N.T. 1996. Echinoculture: from fishery enhancement to closed cycle cultivation. World Aquaculture, December 1996: 7-19.
Hamel, J.-F., and Mercier, A. 1995. Spawning of the sea cucumber Cucumaria frondosa in the St. Lawrence Estuary, eastern Canada. SPC Beche-de-mer Information Bulletin No. 7. South Pacific Commission, P.O. Box D5, Noumea Cédex, New Caledonia. pp. 12–18.
Hamel, J.-F., A. Mercier. 1996. Evidence of chemical communication during gametogenesis of holothuroids. Ecology (in press).
Hamel, J.-F., and A. Mercier. 1996. Early development, settlement, growth and spatial distribution of the sea cucumber Cucumaria frondosa (Echinodermata: Holothuroidea). Canadian Journal of Fisheries and Aquatic Sciences 53:253-271.
Hamel, J.-F., and Mercier, A. 1996. Gamete dispersion and fertilization success of the sea cucumber Cucumaria frondosa.SPC Beche-de-mer Information Bulletin No. 8. South Pacific Com-mission, P.O. Box D5, Noumea Cédex, New Caledonia. In press.
Hamel, J.-F., and A. Mercier. 1996. Gonad morphology and gametogenesis of the sea cucumber Cucumaria frondosa. Beche-de-mer Bulletin 8:22-33.
Hamel, J.-F., Himmelman, J.H., and Dufresne, L. 1993. Gametogenesis and spawning of the sea cucumber Psolus fabricii. Biol. Bull. (Woods Hole), 184: 125–142.
Hammond L. S., 1982. Patterns of feeding and activity in depositfeeding holothurians and echinoids (echinodermata) from a shallow back-reef lagoon, Discovery Bay, Jamaica. Bull. Mar. Sci. 32: 549-571.
Hammond L. S., 1983. Nutrition of deposit-feeding holothuroids and echinoids (echinodermata) from a shallow reef lagoon, Discovery Bay, Jamaica. Mar. Ecol. Prog. Ser. 10: 297-305.
Harriott, V. 1982. Sexual and asexual reproduction of Holothuria atra Jacger at Heron Island reef, Great Barrier Reef. Aust. Mus. Mem. 16: 53-66.
Harriott, V.J. 1984. Census techniques, distribution, abundance and processing of large sea-cucumber species (Echinodermata: Holothuroidea) on the Great Barrier Reef. 39p. "Report to the Great Barrier Reef Marine Park Authority, June 1984."
Harriott, V.J., 1985. Reproductive biology of three congeneric sea cucumber species, Holothuria atra, H. impatiens and H. edulis at Heron Island, Great Barrier Reef. Aust. J. Marin. Freshwater Res. 36, 51-57.
Hashimoto Y., 1979. Marine toxin and other bioactive marine metabolites pp.369 J. Sci Soc. Press, Tokio
Hassan B.Y., M.M. Shahimi, Kim Kah Hwi., 1994. Water Extract of sea cucumber(Gamat) impruves wound healing. Journal Perubatan UKM Vol. 16, 19-29
Hassan B.Y., M.M. Shahimi, Kim Kah Hwi., 1994a. Antinociceptive effect of Water Extract of Sea Cucumber, Stichopus sp.1. Asia Pacific Journal of Pharmacology, 9, 23-28
Hassan B.Y., M.M. Shahimi, Kim Kah Hwi., 1997. Malaysian Sea cucumber(Gamat): A prospect in health Food and terapeutic. Proc. Asian Food Technol. Sem. 97(6-7 Oct. 97)
Hatakeyama, T., Furukawa, M., Nagatomo, H., Yamasaki, N., and Mori, T. 1996. Oligomerization of the hemolytic lectin CEL-III from the marine invertebrate Cucumaria echinata induced by the binding of carbohydrate ligands. J. Biol. Chem. 271, 16915-16920
Hatakeyama, T., Kohzaki, H., Nagatomo, H., and Yamasaki, N. 1994. Purification and characterization of four Ca2+-dependent lectins from the marine invertebrate, Cucumaria echinata. J. Biochem. 116, 209-214
Hatakeyama, T., Nagatomo, H., and Yamasaki, N. 1995. Interaction of the hemolytic lectin CEL-III from the marine in vertebrate Cucumaria echinata with the erythrocyte membrane. J. Biol. Chem. 270, 3560-3564
Heding G. S., 1928. Synaptidae. Vid. Medd. Dansk nat. Foren Kjobenhavn, 85,
Heding G. S., 1931. Uber die Synaptiden des Zoologisclze Museum zu Hamburg. ec Zool. Jahrb. Syst. Jena, 61,
Heding G. S., 1931. Heding G.S., On the classification of the Molpadids. « Vid. Medd. Dansk. nat. Foren Kjobenhavn, 92,
Heding G. S., 1942. - Holothuriodea. Danish Ingolf Exp. Copenhagen. Pt. I, IV, 9, 1935; II, IV, 13,
Heding G.S.,Panning A., Phyllophoridae. Spolia Zool. Mus. Hauniensis, Copenhagen », XIII,
Heezen, B. C. and C. D. Hollister. The face of the deep. Oxford University Press, New York. 659 pp.
Hendler, G. (in press). Echinodermata collected at Rocas Alijos. In: "Rocas Alijos" (R.W. Schmieder, ed.), 20 pp. Kluwer Academic Publishers, Dordrecht, Netherlands.
Herouard E., 1890. Recherches sur les Holothuries des cotes de France. Arch. Zool. , Exp. Gen. , (2), VII,
Herouard E., 1896. - Note preliminaire sur les Holothuries provenantes des dragages du yacht Princesse Alice ». Bull. Soc. Zool. France », 21, 1896.
Herouard E., 1902. Holothuries provenantes des campagnes de la Principesse Alice ». a Res. Sci. Monaco », XXI,
Herouard E., 1923. Holothuries provenantes des campagnes des yachts Principesse Alice et Hirondelle II n. Ibid. LXVI,
Herouard E., 1928. Holothuries de la cote atlantique du Maroc et Mauretanie. Bull. Soc. Sci. Nat. Maroc, IX,
Herpath W.B., On the genus Synapta with some new British species. Quart., Journ. Micr. Sci. »,
Herreid, C.F. II, LaRussa, V.F. and C.R. DeFesi. 1987. Blood vascular system of the sea cucumber, Stichopus moebii. J. Morph. 150:423-452.
Hess,-H.; Bingham,-B.; Cohen,-S.; Grosberg,-R.K.; Jefferson,-W.; Walters,-L. The scale of genetic differentiation in Leptosynapta clarki (Heding), and infaunal brooding holothuroid. J.-EXP.-MAR.-BIOL.-ECOL. 1988. vol. 122, no. 2, pp. 187-194
Himmelman, J. H. 1975. Phytoplankton as a stimulus for spawning in three marine invertebrates. J. Exp. Mar. Biol. Ecol. 20: 199-214.
Hoegh-Guldberg, O., J.S. Pearse. Temperature, food availability, and the development of marine invertebrate larvae. p. 415-425. Florida Echinoderm Festival, 18 November 1995,Eckerd College, St. Petersburg, Florida.
Holland, N.D. 1981. Electron microscopic study of development in a sea cucumber, Stichopus tremulus (Holothuroidea), from unfertilized egg through hatched blastula. Acta Zool. (Stockholm), 62: 89–111.
Horstadius S., Entwicklungsmechanische Studien an Holothuria poli Delle Chiaje. Ark. Zool. Stockholm » 17 B, 8,
Hyman, L. H. 1955. The Invertebrates. Volume IV: Echinodermata. McGraw-Hill, New York.
Inaba, D. 1930. Notes on the development of a holothurian, Caudina chilensis (J. Muller). Sci. Rep. Tohoku Univ. Fourth Ser. (Biol.), 5: 215–248.
Jaeckle, William. 1996 Variation in alanine transport among sibling lecithotrophic larvae of holothuroid and asteroid echinoderms. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10,
Jagadees, K.; Pillai, S.S. 1990? Beche-de-mer, handling and processing for export. 1 folded sheet (8p.). Cochin, India, Extension Section, Marine Products Export Development Authority.
James, D.B. 1995. Taxonomic studies on the species of Holothuria (Linnaeus, 1767) from the seas around India. Part 1. J. Bombay Nat.Hist. Soc., 92(1): 43-62.
James, D.B. 1996. Culture of sea cucumbers. Bull. Cent. Mar. Fish. Res. Inst., 48: 120-126.
James, D.B. 1996. Prospects for hatchery and culture of sea cucumbers in India. Proceedings of the Seminar on Fisheries - A multibillion dollar industry. pp. 123-135. Aquaculture Foundation of India and the Fisheries Technocrats Forum, Madras.
James, D.B. 1996. Prospects for the culture of sea cucumbers in India. In: Sustainable Aquaculture. Proc. National Conference. (Ed.) S. Ramachandran. pp. 189-199. Anna University, Madras.
James, D.B. 1996. Recent developments in Indian Beche-de-mer industry. Nat. Sym. Tech. Adv. in Fisheries and its impact on rural development. Dept. of Industrial Fisheries, Cochin University of Science and Technology. p. 102. (Abstract).
James, D.B. 1996. VII. Conservation of sea cucumbers. In: N.G. Menon and C.S.G. Pillai (Eds.) Marine Biodiversity, conservation and management P.T.O., Central Marine Fisheries Research Institute, Cochin-14: 80-88.
James, D.B. 1996. Inception report of Dr. D.B. James, FAO Consultant for sea cucumber culture in Laamu Atoll, Maldives from 12th to 22nd December, 1995. (FAO/TCP/MDV/4452). 28pp.
James, D.B., A.J. Lordson, W.G. Ivy, A.D. Gandhi. 1996. Experiments on rearing of the juveniles of Holothuria scabra Jaeger produced in the hatchery. Proc. Sym. Aquaculture for 2000 A.D. (Ed.) Samuel Paulraj. Madurai Kamaraj University, Madurai.
James, D.B., M. Badrudeen. 1995. Deep water Red Fish - a new resource for the Indian Beche-de-mer industry. Mar. Fish. Infor. Serv., T & E. Ser. No. 137: 6-8.
James, D.B.; Rajapandian, M.E.; Gopinathan, C.P.; Baskar, B.K. 1994. Breakthrough in induced breeding and rearing of the larvae and juveniles of Holothuria (Metriatyla) scabra Jaeger at Tuticorin. CMFRI Bull. (46):66-70.
Jans,-D.; Jangoux,-M. Fine structure and function of the coelo-rectal canaliculae in Leptosynapta inhaerens (Holothuroidea, Echinodermata). PROCEEDINGS-OF-THE-6th-INTERNATIONAL-SYMPOSIUM-ON-ECHINODERMATA.-ECHINODERMS:-LIVING-AND-FOSSILS.-ILE-DES-EMBIEZ-VAR,-FRANCE,-19-22-SEPTEMBER-1988..
Jespersen A., and J. Lutzen. 1971. On the ecology of the aspidochirote sea cucumber Stichopus tremulus (Gunnerus). Norw. J. Zool. 19: 117-132.
Johnson M. W., and L. T. Johnson. 1950. Early life history and larval development of some Puget Sound echinoderms. In Studies honoring Trevor Kincaid. Contrib. Scripps Inst. Oceanogr. Univ. Calif., New Ser. 439: 74-84.
Jordan, A.J. 1972. On the ecology and behavior of Cucumaria frondosa (Echinodermata: Holothuroidea) at Lamoine Beach, Maine. Ph.D. dissertation, University of Maine, Orono, Maine.
Kalinin V. I., S.A. Avilov, A.I. Kalinovsky, V.A. Stonik, Yu.M. Milgrom, Ya.V. Rashkes 1992. Cucumarioside G4 - a novel triterpene glycoside from golothurian Eupentacta fraudatrix // Khimia Prirodn. Soedinen. 6, 691-694
Kashenko S.D. 1992. Effect of desalination on development of far-eastern trepang. Russ. J. Mar. Biol. 1992. No. 3-4. P. 93-99.
Kashenko, S.D. Effect of acclimation to desalination of the sea cucumber Stichopus japonicus (Echinodermata: Holothuroidea) during the prespawning period on adaptability of different development stages. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10, 1996
Kashenko, S.D. Effect of temperature and salinity on the development of holothurians. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10, 1996
Kaswandi M..A., Goad L.J., Hkycko S., Garneau F.X. Balanger J., ApSimon J.W., 1987. The sterols of the sea cucumber Psolus phantapus. Comp. Biochem. Soc. 86(B), 191-192
Ke, P.J., Smith-Lall, B., Hirtle, R.W., and Kramer, D.E. 1987. Technical studies on resource utilization of Atlantic sea cucumber (Cucumaria frondosa). Can. Inst. Food. Sci. Technol. J. 20: 4–8.
Keesing, J.K., Cartwright, C.M., and Hall, K.C. 1993. Measuring settlement intensity of echinoderms on coral reefs. Mar. Biol. (Berlin), 117: 399–407.
Keesing, J., S. Uthicke, P. McShane, N. Andrew, W. Zacharin, H. Gorfine, M. Alma, D. Ramm, L. Joll. A review of the status of echinoderm fisheries in Australia and New Zealand. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10, 1996
Kerr, A.M. 1994. Shallow-water holothuroids (Echinodermata) of Kosrae, Eastern Caroline Islands. Pacific Science 48:161-174.
Kitagawa I., T. Nishino and Y. Kyogoku; Structure of Holothurin A: A Biologically Active Triterpene-oligoglycoside from the Sea Cucumber Holothuria Leucospilota Brandt; Tetrahedron Lett., 16, 1419-1422 (1979)
Kitagawa I., T. Nishino, M. Kobayashi and Y. Kyogoku; Marine Natural Products. VIII. Bioactive Triterpene-Oligoglycosides from the Sea Cucumber Holothuria leucospilota Brandt (2). Structure of Holothurin A; Chem. Pharm. Bull., 29, 1951-1956 (1981)
Kitagawa I., T. Nishino, M. Kobayashi, T. Matsuno, H. Akutsu and Y. Kyogoku 1981. Marine Natural Products. VII. Bioactive Triterpene-Oligoglycosides from the Sea Cucumber Holothuria leucospilota Brandt (1). Structure of Holothurin B; Chem. Pharm. Bull., 29,1942-1950
Kitagawa I., T. Nishino, T. Matsuno, H. Akutsu and Y. Kyogoku. 1978 Structure of Holothurin B: A Pharmacologically Active Triterpene-oligoglycoside from the Sea Cucumber Holothuria Leucospilota Brandt; Tetrahedron Lett., 11, 985-988
Klinger, T.S., C.R. Johnson. 1996.Spatial and temporal distribution of feeding of Aspidochirotida (Holothuroidea) on Heron Island, Great Barrier Reef. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California,
Kobayashi, N., T. Kh. Naidenko, M.A. Vaschenko. 1994. Standardization of a bioassay using sea-urchin embryos. Russian J. Mar. Biol. 20: 351-357.
Koehler R., 1893. Sur la synonymie de l'Holothuria Poli Delle Chiaje, ece. Zool. Anz., XX,
Koehler R., 1893. Sur la determination et la synonymie de quelques Holothuries. Bull. Sci. France et Belgique », XXV,
Kolosvary G., 1940. Variationstudien uber Becheria adriatica (Heding) und Cucumaria elongata Duben-Koren aus Dalmatien. « Folia Zool. Hydrobiol. Riga, X, 1,
Korchagin. 1996. Muscle regeneration in the holothurian Stichopus japonicus. Roux's Arch. Develop. Biol., 205: 486-493.
Kristensen,-R.M. 1980. On the Biology of the Marine Heterotardigrade Tetrakentron synaptae . HELGOL. MEERESUNTERS. vol. 34, no. 2, pp. 165-177
Krukenberg C.F.W., 1881. Totaler Albinismus bei Cucumaria Planci. « Vergl.-physiol. Studien », (2), 1, .
Kuznetsova, L.A., S.A. Plesneva, K.V. Derkach & M.N. Pertseva 1995. Effects of biogenic
Kwang-Tsao Shao et. al., 1996. Fish & Shell in Taiwan (I), Taiwan Fisheries Bureau
Lambert, P. Sea cucumbers of British Columbia - Including southeastern Alaska and Puget Sound. University of B.C. Press, Vancouver.
Lambert, P. 1996 A taxonomic review of five northeastern Pacific sea cucumbers (Holothuroidea). Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California,
Lambert P.,1996 Psolidium bidiscum, a new shallow-water psolid sea cucumber (Echinodermata: Holothuroidea) from the northeastern Pacific, previously misidentified as Psolidium bullatum Ohshima Canadian Journal of Zoology ,Vol. 74, No. 1, 20-31
Lampert K., 1885. Die Seewalzen - Holothuriodea. In: C. Semper. Reisen Philippinen, Wiesbaden. XII, 4, 3,
Lanzi M., 1904. Diatomee contenute nel canale alimentare di Oloturie del Mediterraneo. Atti Accad. Pont. Lincei, 57,
Lawrence, J. 1995. Capacity for production in the Chilean sea-urchin Loxechinus albus. Florida Echinoderm Festival, 18 November Eckerd College, St. Petersburg, Florida.
Lawrence, J.M. 1995. The use of life-history strategies in evaluating marine invertebrates for biotesting. Russian J. Mar. Sci. 21: 340-343.
Lawrence, J.M., A.G. Bazhin. Strategies and life-history characteristics as criteria for evaluating the suitability of sea-urchin species for fisheries and aquaculture. Proceedings of Workshop on Sea Urchins in Maine.
Levitin, D.R., 1993. The importance of sperm limitation to the evolution of egg size in marine invertebrates Am. Nat., 1941, 517-536
Leydig F., 1852. Anatomische Notizen uber Synapta digitata. « Muller's Arch.,
Liao, Y. Fauna Sinica: Holothuroidea (in Chinese with English summary and keys).
Lopez-Jamar,-E. Amphiura chiajei Forbes, commensal of Maldane glebifex Grube, in the Ria de Muros (Galicia, Spain).OECOL.-AQUAT. 1982. no. 6, pp. 57-63
Ludwig H., 1886. Ueber sechsstrahlige Holothurien. Zool. Anz., 9,
Ludwig H., 1891. Ankyroderma musculus (Risso), eine Molpadie des Mittelmeeres, ecc. Zeit. Wiss. Zool. u, LI,
Ludwig H., 1893. Ueber eine abnorme Cucumaria planci. Ibid.
Ludwig H., 1898. Brutpflege und Entwicklung von Phyllophorus urna Grube. ibid. XXI,
Ludwig H., 1898. Eine Bemerkungen ueber die Mittelmeerischen Synapta-arten. Zool. Anz. , XXI,
Ludwig H.-Heding S., 1935. Die Holothurien der Deutschen Tiefsee-Expedition. I. Wiss. Ergebn. Deutsch. Tiefsee-Exped. Jena , 24, 2,
Madsen F.J., 1941. On Thyone wahrbergi n. sp., a new Holothurian from the Skagerrak, with remarks on T. fusus, ecc. Meddel. Goteborgs Mus. Zool. Avdeln., B, 1,
Madsen F.J.,1942. Cucumaria Hyndmani. « Vid. Medd. nat. Foren. Kjobenhavn, 105,
Madsen F.J.,1956. Holothurioadea. « Rep. Swed. Deep-Sea Exped ». II, Zool. 12,
Madsen F.J.,1957. On Walcott's supposed Cambrian Holothurians. « Journ. Palaeontol. č, 31, 1,
Mann K.H.,
1982. Ecology of coastal waters, a systems approach. University of California, Berkeley and Los Angeles.Mann K.H., 1982. Ecology of coastal waters, a systems approach. University of California, Berkeley and Los Angeles.
Marenzeller E. (von),1874. Kritik adriatischer Holothurien. Verh. Zool. Bot. Gesell. Wien », XXIV,
Marenzeller E., 1878. Beitrage zur Holothurienfauna des Mittelmeeres. Ibid. XXVII,
Marenzeller E., 1893b. - Contribution a l'etude des Holothuries de l'Atlantique Nord. « Res. Sci. Monaco », XI,.
Marenzeller E., 1893c. Uber die Identitat der Cottonspinner » (Holothuria nigra) der Englaycder mit Holothuria Forskali Chiaje und das vorkommen von Cucumaria Kollikeri Semp. im Atlantischen Ocean. Anz. Akad. Wiss. Wien , XXX,
Martinez, P.C., M.V. Toral, R.H. Bustamante. Population and reproductive biology of the sea cucumber Isostichopus fuscus in the Galapagos Islands. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10, 1996
Martinez, P.C., R.H. Richmond. Effect of diet on growth and larval development of the sea cucumber Holothuria nobilis in Guam. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10, 1996
Massin C., 1980a. The sediment ingested by Holothuria tubulosa Gmel (Holothuroidea: Echinodermata). In Echinoderms: present and past. Edited by M. Jangoux. A. A. Balkema, Rotterdam. ' pp.205-208.
Massin C., 1980b. Morphologie functionnelle du tube digestif d'Holothuria tubulosa Gmel (Echinodermata, Holothuroidea). In Echinoderms: present and past. Edited by M. Jangoux. A. A. Balkema, Rotterdam. pp. 261-270.
Massin C., and M. Jangoux. 1976. Observations ecologiques sur Holothuria tubulosa, H. poli et H. forskali (EchinodermataHolothuroidea) et comportement alimentaire de H. tubulosa. Cah. Biol. Mar. 17: 45-59.
Massin, C and D J W Lane 1991. Description of a new species of sea cucumber (stichopodidae, holothuroidea, echinodermata) from the eastern Indo-Malaysia archipelageo: Thelenota rubralineata n. sp. Micronesica, 24, no.(1) : 57-64.
Massin, C. (in press). Revue de Livre: "Echinoderms through Time". Hydrobiologia.
Massin, C. (in press). The holothurioidea (Echinodermata) collected during the Rumphius Biohistorical Expedition at Ambon. Zool. Mededel.
Massin, C. 1994. Ossicle variation in Antarctic dendrochirote holothurians (Echinodermata). Bull. Inst. r. Sci. nat. Belg., Biol. 64: 129-146.
Massin, C. 1996. Results of the Rumphius Biohistorical Expedition to Ambon (1990). Part. 4. The Holothurioidea (Echinodermata) collected at Ambon during the Rumphius Biohistorical Expedition. Zoologische Verhandelingen Leiden No. 307:1-53.
Massin, C. 1996. The holothurians of Easter Island. Bulletin de L'Institut Royal des Sciences Naturelles de Belgique, Biologie 66:151-178.
Massin, C., and T. Tomascik. 1996. Two new holothurians (Echinodermata: Holothuroidea) from an anchialine lagoon of an uplifted atoll, Kakaban Island, East Kalimantan, Indonesia. The Raffles Bulletin of Zoology, 44(1):157-172.
Matsuno T., Ishida T. 1969. Experientia 25, 1261
Mayer B.,1937. Die Holothurien der Adria. · Thalassia II, 9,
Mayer, L.M. 1989. The nature and determination of non-living sedimentary organic matter as a food source of deposit feeders. In: Lopez, G., Taghon, G.L., Levinton, J.S. (eds.) Ecology of marine deposit feeders. Springer-Verlag, New York, pp. 98-113.
McDaniel N. A. 1982. The giant sea cucumber. Diver, 8(2): 26-27.
McEuen, F.S. 1986. The reproductive biology and development of twelve species of holothuroids from the San Juan Islands Washington. Ph.D. dissertation, University of Alberta, Edmonton, Alta.
McEuen, F.S. 1987. Phylum Echinodermata, class Holothuroidea. In Reproduction and development of marine invertebrates of the northern Pacific coast, data and methods for the study of eggs, embryos, and larvae. Edited by M.F. Strathmann. University of Washington Press, Seattle, Wash. pp. 556–596.
McEuen, F.S., and Chia, F.-S. 1985. Larval development of a molpadiid holothuroid, Molpadia intermedia (Ludwig, 1984) (Echi-nodermata). Can. J. Zool. 65: 2553–2559.
McEuen, F.S., and Chia, F.-S. 1991. Development and metamorphosis of two psolid sea cucumbers, Psolus chitonoides and Psolidium bullatum, with a review of reproductive patterns in the family Psolidae (Holothuroidea: Echinodermata). Mar. Biol. (Berlin), 109: 267–279.
McGovern, Tammy (Florida State Univ.): Balance between sexual and asexual reproduction in echinoderms. Florida Echinoderm Festival, 18 November 1995,Eckerd College, St. Petersburg, Florida.
McKenzie, J.D. 1985. The tentacular ultrastructure of dendrochirote holothurians. In A comparative SEM study: Echinodermata. Edited by B.F. Keen and B.D.S. O’Connor. A.A. Balkema, Rotterdam,the Netherlands. pp. 445–450.
McKenzie, J.D. 1987. The ultrastructure of the tentacles of eleven species of dendrochirote holothurians studies with special reference to the surface coats and papillae. Cell Tissue Res. 248: 187–199.
Medeiros-Bergen, D., and E. Miles. 1997. Recruitment in the holothurian Cucumaria frondosa in the Gulf of Maine. Inv. Reprod. Dev., 31:123-133.
Medeiros-Bergen, D.E., E. Miles. 1996. Recruitment in the holothurian Cucumaria frondosa in the western Gulf of Maine. Invert. Reprod. Develop. (in press).
Miller, J.E.; Pawson, D.L. 1990. Swimming sea cucumbers (Echinodermata: Holothuroidea) : a survey, with analysis of swimming behavior in four bathyal species. Smithson. Contrib. Mar. Sci. (35):18p.
Minchin E.A.,1892. Notes on the Cuvierian Organs of Holothuria nigra. cc Ann. Mag. Nat. Hist. », (6), X,
Mitsukuri K., 1903. Notes on the habits and life-history of Stichopus japonicus Selenka. Annot. Zool. Jpn. 5: 1-21.
Mladenov, P. 1996. Environmental factors influencing asexual reproductive processes in echinoderms. Oceanologica Acta: European Journal of Oceanology, 19: 227-236.
Mladenov, Philip V., Alan Campbell. 1996 Resource evaluation of the sea cucumber Stichopus mollis, in the environmentally sensitive fiordland region of New Zealand. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10,
Monniot F., 1961. Sur la presence ic Banyuls de Leptosynapta inhaerens (O. F. Muller). « Vie et Milieu, XII, 2,
Monticelli F. S., 1893. Notizia preliminare intorno ad alcuyti inquilini degli Holothurioidea del Golfo di Napoli. Monit. Zool. Ital. >·, III,
Monticelli F. S., 1896. Sull'autotomia delle Cucumaria planci (Br.) v. Marenz. cc Rend. Accad. Lincei, Roma », (5), V,
Moore, H., B. Manship, D. Roberts. 1995. Gut structure and digestive strategies in three species of abyssal holothurians. p.111-119 Proceedings of the Fourth European Echinoderm Colloquium, London/ United Kingdom/ 10-13 April
Morris, R. H., D. P. Abbott and E. C. Haderlie. 1980. Intertidal invertebrates of California. Stanford university Press, Stanford, CA. 690
Mortensen, T. 1937. Contributions to the study of the development and larval formsofechinoderms. IV. K. Dan. Vidensk. Selsk. Skr. 7(I): 1-65.
Mosher, C. 1982. Spawning behaviour of the aspidochirote holothurian Holothuria mexicana Ludwig. In Echinoderms: Proceedings of the international conference, Tampa Bay. Edited by J. M. Lawrence. A. A. Balkema, Rotterdam. pp. 467-468.
Motokawa, T., R. Birenheide, T. Takahashi, M. Ohtani, Y. Muneoka. 1995. Bioactive peptides isolated from the sea cucumber Stichopus japonicus-- II. Action on catch connective tissue. p. 105 Sixty-sixth Annual Meeting of the Zoological Society of Japan. Abstracts in Zoological Science, 12 (supplement).
Mottet, M. G. 1976. The fishery biology and market preparation of sea cucumbers. Washington Department of Fisheries, Tech. Rep. No. 22.
Mottet, M. G. 1976. The fishery biology and market preparation of sea cucumbers. Washington Dept. Fisheries. Technical Rpt. 22.
Muneoka, Y., E. Iwakooshi, M. Ohtani, T. Takahashi, H. Teranishi, T. Ikeda, T. Fujita, H. Minakata, K. Nomoto. 1995. Bioactive peptides isolated from the sea cucumber Stichopus japonicus--I. Actions on muscle tissues. p. 105 Sixty-sixth Annual Meeting of the Zoological Society of Japan.Abstracts in Zoological Science, 12 (supplement).
Myers,A.C. 1977. Sediment processing in a marine subtidal sandy bottom community: 1. Physical aspects. J.-Mar.-Res., 35(3), 609-632
Newell R.C., Corthey W.A.M. 1965. Respiratory movement in Holothuria forskali Delle Chiaje J. Exp. Biol. 42, 45057
Nichols, D., 1966, Echinoderms
Nigrelli R.F., 1952. Zoologica (New York) 37,89
Nigrelli R.F., Jakowska S., 1960 . Ann. New York Acad. Sci. 90, 884
Nigrelli R.F., Zahl P.A., 1952. Proc. Soc. Exp. Biol. Med. 81, 379
O'-Connor,-B. 1981. Some Echinoderms From the West Coast New to the Irish Fauna. Ir. Nat. J. vol. 20, no. 6, pp. 247-249
O'-Connor,-B.; Tyndall,-P., 1978. Leptosynapta bergensis (Ostergren) (Echinodermata: Holothuroidea) a holothurian new to Ireland.Ir.-Nat.-J., 19(7), 251
Oganesyan, S.A., G.V. Grigorjev. 1996 Reproductive cycle of the holothuroid Cucumaria frondosa in the Barents Sea. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10,
Oguro C., 1898. Occurrence in Asamushi of the Apodous Holothurian Leptosynapta inhaerens. « Bull. Mar. Biol. St. Asamushi, Tohoku Univ. », LV, 2,
O'Loughlin, P. Mark. 1996 Elasipod holothurians from the continental slope of Australia. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10,
O'Loughlin, P. Mark. 1996. A review of the holothurian family Gephyrothuriidae. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10,
Ostergren H.,1898. Das System der Synaptiden. « Ofv. Kgl. Sv. Akad. Forh. č, LV, 2,
Ostergren H.,1907.
Zur Phylogenie und Systematik der Seewalzen. cc Tullberg Zool. Studien, Uppsala,Pancucci,-M.A.; Zenetos,-A.I. 1989. nfralittoral macrobenthos of the Patras Gulf and Ionian Sea. 2. Echinodermata. CAH.-BIOL.-MAR. vol. 30, no. 2, pp. 217-226
Pancucci-Papadopoulou, M.A. 1996. Fauna Graeciae. VI. The Echinodermata of Greece. Hellenic Zoological Society, Athens. 162 pp.
Panning A., 1929-35. Die Gattung Holothuria. « Mitt. Zool. Mus. Hamburg , 44,.
Panning A., 1935. Uber die Verhanderlichkeit der Merkmate der Gattung Holothuria. Zool. . Jahrb. Syst. Jena », 67,
Panning A., 1939- Holothurien von der Kanaren und von Dakar. « Vid. Medd. Nat. Foren. Kjobenhavn , 103,
Panning A., 1940. Dendrochirote Holothurien von Dakar. Ibid. 104,
Panning A., 1941. Uber einige Ostafrikanische Seewalzev und iizre Eignung zur Trepanggewinnung. « Thalassia č, IV, 8,
Panning A., 1944
. Die Trepang-Fischerei. Mitt. Zool. Mus. Hamburg », 49,Panning A., 1949. Versuch einer Neuordnung der Fam,ilie Cucumariidae. u Zool. Jahrb. n, 78, 4,
Panning A., 1962- Bemerkungen iiber die Holothurien-Familie Cucumariidae (Ordnung Dendrochirota). « Mitt. Hamburg Zool. Mus. Inst. č, 60,
Peach CH. W., 1845.
On the "Nigger", or "Cotton spinner" of the Cornish Fishermen. Ann. Mag. Nat, Hist. », XV,Pearson J.,1903. Report on the Holotlaurioidea collected by Professor Herdman at Ceylon in 1902. cc Rep. Gov. Ceylon Pearl Oyster Fisher. G. Manaar », 1, 5,
Pechenik, J.A. 1987. Environmental influences on the larval survival and development. In Reproduction of marine invertebrates. Vol. 9. General aspects: seeking unity in diversity. Edited by A.C. Giese, J.S. Pearse, and V.B. Pearse. Blackwell Scientific Publications and Boxwood Press, Cambridge. pp. 551–608.
Perez-Plascencia, G. 1996 Growth and reproduction of the commercial sea cucumber Parastichopus parvimensis in Baja California, Mexico. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10,
Perrier E.,1902. Holothuries. Exp. Sci. Travailleur et u Talisman », V,
Picton Bernard E. Field Guide to the Echinoderms of the British Isles [Immel Publishing].
Pomorska enciklopedija, tom 1 J.Y. Cousteau: zivo more, izdavac ·Zora· Zagreb, 1971. god.
Pomory, C.M., T.W. Foret, S.K. Hill, J.M. Lawrence. 1996. Characteristics of a population of Holothuria floridana from Florida. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10,
Premuzic E., 1971. Fortschr. Chem. Org. Naturst. 29, 417
Price,-A.R.G. 1982. Western Arabian Gulf echinoderms in high salinity waters and the occurrence of dwarfism. J. NAT.-HIST. vol. 16, no. 4, pp. 519-527
Prosser,C.L. Mackie,G.O. Contractions of holothurian muscles. J.-Comp.-Physiol., 1980 136(2), 103-112
Quaglio N.D., Nolan S.F., Veltri A.M., Murray P.M., Jakowska S., Nigrelli R.F., 1957. Anat. Rec. 128, 604
Regis,-M.B.;Segui,-A.;Frasson,-C.;Escoubet,-P.;Riva,-A.-eds. 1989. vol. HS, no. 10 pp. 54-61 ACTES-DU-6eme-SEMINAIRE-INTERNATIONAL-SUR-LES-ECHINODERMES.-ECHINODERMES-ACTUELS-ET-FOSSILES.-ILE-DES-EMBIEZ-VAR,-FRANCE,-19-22-SEPTEMBRE-1988.
Reimers K.,1912. Zur histogenese der Synapta digitata. u Jenaische Zeitschr. Natw. , 48,
Reys J. P.1960. Thyone cherbonnieri nov. sp. et remarques sur les genre Thyone en Mediterranee. Trav. St. Mar. Endoume ,
Richardson, K. C. , L. Jarett, and E. H. Finke. 1960. Embedding in epoxy resins for ultra-thin sectioning in electron microscopy. Stain Technol. 35: 313-323.
Ridzwan B.H., Kaswandi M.A., Azman Y., Fuad M., 1995. Screening for antimicrobial agents in three species of sea cucumber from costal areas of sabah. Gen. Pharmac. 26(7), 1539-43
Roberts, C.M. & Polunin, N.V.C. Are marine reserves effective in the management of reef fisheries. Reviews in Fish Biology and Fisheries 1, (1991) 65-91;
Roberts, D. , and C. Bryce. 1982. Further observations on tentacular feeding mechanisms in holothurians. J. Exp. Mar. Biol. Ecol. 59: 151-163.
Roberts, D. 1979. Deposit-feeding mechanisms and resource partitioning in tropical holothurians. J. Exp. Mar. Biol. Ecol. 37: 43-56.
Roccatagliata, A.J., M.S. Maier, A.M. Seldes, C. Pujol, and E.B. Damonte. 1996. Antiviral sulfated steroids from the ophiuroid Ophioplocus januarii. J. Nat. Prod., 59:887-889.
Roccatagliata, A.J., M.S. Maier, A.M. Seldes, S. Zea, and C. Duque. 1997. A new sulfated alkene from the ophiuroid Ophiocoma echinata. J. Nat. Prod., 60:285-286.
Rodriguez-Milliet, E., S.M. Pauls. Sea cucumber fisheries in Venezuela. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10, 1996
Rosati, F. 1968. The fine structure of the alimentary canal of Holothurians. Monitore zool. ital 2:49-86.
Rosati, F. 1970. The fine structure of the alimentary canal of Holothurians. 2. The uptake of ferritin and iron-dextran. Monitore zool. ital. 4:107-113.
Rowe, F.W.E. and J. Gates 1995. Echinodermata. In: Wells, A. (ed.) Zoological Catalogue of Australia. Vol. 33. Melbourne CSIRO Australia, xiii + 510 pp.
Ruddle, K., A Guide to the Literature on Traditional Community Based Fishery Management in the Asia-Pacific Tropics (FAO Circular No. 869). Food and Agriculture Organization of the United Nations, Rome, 1994.
Ruddle, K., External forces and change in traditional community based fishery management systems in the Asia-Pacific region. Maritime Anthropological Studies, 6, 1994, 1-37.
Ruggieri G.D., Nigrelli R.F., 1960. Zoologica (New York) 45,1
Runnström, J. 1918. Heteromorphosen bei Larven von Parechinus miliaris und von Cucumaria frondosa. Bergens Museums Aarbok No. 15. Bergen, Norway. pp. 1–9.
Runnström, J., and Runnström, S. 1919. Uber die Entwicklung von Cucumaria frondosa Gunnerus und Psolus phantapus Strussenfeld.Bergens Museums Aarbok No. 5. Bergen, Norway. pp. 1–100.
Runnstrom S.,1927. Uber die Entwicklung von Leptosynapta inhaerens (O. F. Mull.). « Bergens Mus. Aarb. », I,
Russo A.,1899. Descrizione di učza nuova specie di Oloturia vivente nel golfo dz Cagliari. Monit. Zool. Ital. o, X,
Rustad, D. 1938.
The early development of Stichopus tremulus (Gunn.) (Holothuroidea). Bergens Museums. Aarbok No. 8. Bergen, Norway. pp. 1–23.Rutherford, J.C. 1973. Reproduction, growth and mortality of the holothurian Cucumaria pseudocurata. Mar. Biol. (Berlin), 22: 167–176.
Sastry, D.R.K. (in press). Echinodermata. State Fauna Series: West Bengal.
Sastry, D.R.K. (in press). Echinodermata. Status Report on Biodiversity Conservation in India.
Sastry, D.R.K. (in press). Notes on Echinodermata reported as from Chilka Lake. Estuarine Ecosystem Series: Chilka Lake.
Scheuer P.J., 1971. Naturwissenschaften 58,549
Schmitz F.J., 1978 In: Marine Natural Products: Chemical and Biochemical perspectives (P.J. Scheuer, ed) Vol. 1, 241-297. Academic Press, New York.
Selenka E.,1867. Beitrage zur Anatomie und Systematik der Holothurien. Zeit. Wiss. Zool. Leipzig , XVII, .
Selenka E.,1876. - Zur Entwzcklung der Holathurien (Holothuria tubulosa und Cucumaria doliolum). Ibid. XXVII,
Sella A. M.,1940. L'industria del Trepang. « Thalassia č, IV, 5,
Semon R.,1887.
Beitrage zur Naturgeschiclzte der Synaptiden des Mittelmeeres. cc Mitt. Zool. St. Neapel », VII,Semon R.,1888. Die Entwicklung der Synapta digitata und ihre Bedetung fur die Phčlogenie der Echinodermen. cc Jenaische Zeit. Naturwiss. », XXII,
Semper C.,1867.
Holothurien. Reisen Archip. Philippinen, Leipzig, 2, 1,Sewell, M.A. 1996. Mortality of pentactulae during intraovarian brooding in the apodid sea cucumber Leptosynapta clarki. Biol. Bull. 190:188-194.
Sewell, M.A., A.S. Thandar, and F.-S., Chia. 1995. A redescription of Leptosynapta clarki Heding (Echinodermata: Holothuroidea) from the north east Pacific, with notes on changes in spicule form and size with age. Canad. J. Zool. 73:469-485.
Sewell, M.A., P.A. Tyler, C.M. Young, and C. Conand. 1997. Ovarian development in the Class Holothuroidea: a reassessment of the "tubule recruitment model". Biol. Bull. 192:17-26.
Sewell, Mary 1995.: Reproduction in synaptid cucumbers. Symposium: The Role of Cell-Cell Interactions and Environmental Stimuli inthe Development of Marine Invertebrates. American Society of Zoologists.1993. Papers published in the American Zoologist, 35 (4), 1995.
Sewell,-M.A.1991. Protandry in the sea cucumber Leptosynapta sp. AM.-ZOOL. 1991 vol. 31, no. 5, p. 104A
Sewell,-M.A.1994. Small size, brooding, and protandry in the apodid sea cucumber Leptosynapta clarki. BIOL.-BULL.-MAR.-BIOL.-LAB.-WOODS-HOLE 1994 vol. 187, no. 1, pp. 112-123
Shin, S., and Rho, B.J. 1996. Illustrated Encyclopedia of Fauna & Flora of Korea, Vol. 36, Echinodermata. 780 pp. National Textbook Co. Ltd., South Korea.
Sibuet, M., and J. M. Lawrence. 1981. Organic content and biomass of abyssal holothurians (echinodermata) from the Bay of Biscay. Mar. Biol. 65: 143-147.
Sloan, N. A. 1979. Microhabitat and resource utilization in cryptic rocky intertidal echinoderms at Aldabra Atoll, Seychelles. Mar. Biol. 54: 269-279.
Sloan, N. A. 1982. Size and structure of echinoderm populations associated with different coexisting coral species at Aldabra Atoll, Seychelles. Mar. Biol. 66: 67-75.
Sloan, N. A. 1986. World jellyfish and tunicate fisheries, and the northeast Pacific echinoderm fishery. pp. 23-33. In G. S. Jameison, and N. Bourne (eds). North Pacific workshop on stock assessment and management of invertebrates. Can. Spec. Publ. Fish. Aquat. Sci., 92:23-33.
Sloan, N. A. and B. von Bodungen. 1980. Distribution and feeding of the sea cucumber Isosrichopus badionotus in relation to shelter and sediment criteria of the Bermuda Platform. Mar. Ecol. Prog. Ser. 2: 257-264.
Smiley, S. A. 1984. A description and analysis of the structure and dynamics of the ovary, of ovulation, and of oocyte maturation in the sea cucumber Stichopus californicus. M.S. thesis, University of Washington, Seattle.
Smiley S., McEuen, F.S., Chaffee, C., and Krishnan, S. 1991. Echinodermata: Holothuroidea. In Reproduction of marine invertebrates: Echinodermata and Lophophorates. Edited by A.C. Giese, J.S. Pearse, and V.B. Pearse. Boxwood Press, Pacific Grove, Calif. pp. 663–750.
Smirnov, Alexei V. On the classification of the apodid holothurians. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10, 1996
Smith, T.B., 1981. (PhD thesis) "Feeding and aspects of the nutritional biology of thedendrochirote holothurian Neopentadactyla mixta (Ostergren) and the ectoparasiticgastropod Melanella alba Bowdich" National Univ. Ireland. Univ. Col. Galway.
Smith, T.B. 1983. Tentacular ultrastructure and feeding behaviour of Neopentadactyla mixta (Holothuroidea: Dendrochirota). J. Mar. Biol. Assoc. U.K. 63: 301–311.
Smith, A., J. Matthiopoulos, I.G. Priede. The simulated deep-sea holothurian. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10, 1996
Solis-Marin, F.A., M.D. Herrero-Perezrul, A. Laguarda-Figueras. New records of the lagoon reef holothurians of Puerto Morelos, Quintana Roo, Mexico. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10, 1996
Sonnenholzner, J., N. Camba,and J.M. Lawrence. 1997. Commercial fishing and organic composition of Isostichopus fuscus Ludwig, 1875 from the Galapagos Islands. SPC Beche-de-mer Information Bulletin 9:37.Strathmann, R.R. 1996. Are planktonic larvae of marine invertebrates too scarce to compete within species? Oceanologica Acta 19:399-407.
South Pacific Commission.144. 1994. Sea Cucumbers and Beche-De-Mer of the Tropical Pacific : a Handbook for Fishers. Noumea [New Caledonia]: South Pacific Commission,.
Stipkovic F. 1984. Trpovi-neobicni, ali ipak jestivi ·Morsko ribarstvo· br. 1,
Stott F.C.,1957. Observations on the f ood canal and associated structures in the Hotothurian Holothuria forskali Delle Chiaje. Proc. Zool. Soc. London », 129,
Strathmann, R. 1974. The spread of sibling larvae of sedentary mariue invertebrates. Am. Nat. 108: 29-44.
Stricker,-S.A. 1985. The ultrastructure and formation of the calcareous ossicles in the body wall of the sea cucumber Leptosynapta clarki (Echinodermata, Holothuroida).ZOOMORPHOLOGY.. vol. 105, no. 4, pp. 209-222
Stickle, W.B., and Diehl, W.J. 1987. Effects of salinity on echinoderms. Echinoderm Stud. 2: 235–285.
Stonik, E.N. Gudimova 1993. Triterpene glycosides from golothurian Cucumaria frondosa .Khimia Prirodn. Soedinen. 2, 260-263
Sulivan T.D., Ladue K.T., Nigrelli R.F., 1955. Zoologica (New York) 40,49
Sulivan T.D., Nigrelli R.F., 1956. Proc. Am. Soc. Cancer Res. 2, 151
Swan E. F.1961. Seasonal Evisceration in the Sea Cucumber Parastichopus californicus (Stimpson). « Science č, 133, n. 3458,
Szulgit, G.K., R.E. Shadwick. Determining the nature of stiffness alteration in holothurian dermis using dynamic mechanical analysis. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10, 1996
Tagatz,-M.E.; Deans,-C.H.; Plaia,-G.R.; Pool,-J.D.Impact on and recovery of experimental macrobenthic communities exposed to pentachlorophenol. NORTHEAST-GULF-SCI. 1983. vol. 6, no. 2, pp. 131-136
Tahera, Q. 1995. List of catalogued echinoderm species housed in MRC&RC. MRC Newsletter 4(4).
Tahera, Q. (in press). Note on Synaptula recta Semper, 1868 (Echinodermata, Holothuroidea, Synaptidae) new to Pakistan waters.
Tahera, Q. 1996. A checklist of Echinoderm fauna of Pakistan. Scientific Khyber 9(2):103- 106.
Tahera, Q., and Q.B. Kazmi. 1995. First record of Holothuria (Platyperona) difficilis Semper, 1868 (Echinodermata: Holothuroidea) from the northern Arabian Sea (Pakistan). Pak. J. Mar. Sci. 4(1):71-73.
Tahera, Q., N.M. Tirmizi. 1995. A new record of Holothuria (Thymiosycia) arenicola Semper, 1868 (Echinodermata: Holothuroidea) from Pakistan. Raffles Bulletin Zoology, 43(1): 217-220.
Tahera, Q., R. Naushaba. 1995. Addition to the echinoderms fauna of Pakistan: 125-134. Proceedings Pak-US Conference on The Arabian Sea living marine resources and the environment, 20-24 June, 1993.
Tanaka, Y. 1958. Seasonal changes in the gonad of Stichopus japonicus. Bull. Fac. Fish. Hokkaido Univ. 9(1): 29-36.
Thandar, A.S. 1996. A new dendrochirote holothuroid from deep waters of the west coast of South Africa. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10,
Thandar, A.S. 1996. Composition, distribution and probable origin of the Southern African holothuroid echinoderms. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10,
Thandar A.S. 1996. Chiridota durbanensis new species and a new record of Neothyonidium arthroprocessum from the east coast of South Africa (Echinodermata: Holothuroidea). .. S. Afr. J. Zool. 31, 208
Thandar AS. 1987.The status of some southern African nominal species of Cucumaria (s.e.) referable to a new genus and their ecological isolation. S. Afr. J. Zool. 22(1):287-296
Thandar AS. 1989. The sclerodactylid holothurians of southern Africa, with the erection of one new subfamily and two new genera (Echinodermata: Holothuroidea). S. Afr. J. Zool. 24(1):291-304
Thandar AS.1987. The southern African stichopodid holothurians, with notes on the changes in spicule composition with age in the endemic Neostichopus grammatus (H.L. Clark). S. Afr. J. Zool. 22(1):278-286
Thandar AS.1989. Zoogeography of the southern African echinoderm fauna. S. Afr. J. Zool. 24(1):311-318
Theel H.,1879. Preliminary Report on the Holothuridae of... " Challenger". Oefv. Akad. Forh. n, V, 19,
Theel H.,1882-1886. Report on the Holothurioidea. Rep. Sci. cc Challenger », IV, 1882; XIV,
Thorson, G. 1946. Reproduction and larval development of Danish marine bottom invertebrates, with special reference to the planktonic larvae in the Sound (Oresund). Medd. Komm. Dan. Fisk. Havunders. Ser. Plankton, 4: 1–518.
Thorson, G. 1950. Reproductive and larval ecology of marine bottom invertebrates. Biol. Rev. 25: 1-45.
Thorson, G. 1966. Some factors influencing the recruitment and establishment of marine benthic communities. Neth. J. Sea Res. 3: 267-293.
Thurmond, F.A., J.A. Trotter, T.J. Koob, J.M. Bowness. 1996 Microfibrils from sea cucumber dermis belong to the fibrillin family, and their long-range elasticity is a crucial component of mutable collagenous tissues. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10,
Todd, C. D. and R. W. Doyle. 1981. Reproductive strategies of marine benthic invertebrates: a settlement-timing hypothesis. Mar. Ecol. Prog. Ser. 4: 75-83.
Tortonese E., 1935. Note intorno a d:ue Oloturie d.el Golfa di Genova. Boll. Zool. , VI, 5-6,
Tortonese, E. 1965. Fauna d'Italia. VI. Echinodermata, edited by Calderini, Bologna : 1-422.
Traer, K. 1980. In Echinoderms : Present and Past. edited by Jangoux, Rotterdam : 241-244.
Trotter, J.A., G. Lyons-Levy, D. Luna, K. Chino, M.M. Koob-Emunds, T.J. Koob. 1996. Non-collagenous proteins modulate the stiffness of sea cucumber dermis in vivo and interactions between isolated collagen fibrils in vitro. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10,
Uthicke, S., 1996. Respiration of Holothuria (Halodeima) atra, Holothuria (Halodeima) edulis and Stichopus chloronotus: Intact individuals and products of asexual reproduction. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10,
Van den Spiegel, D., P. Flammang, D. Fourmeau, M. Jangoux. 1995. Fine structure of the dorsal papillae in the holothuroid Holothuria forskali (Echinodermata). Tissue & Cell, 27(4): 457-465.
Van den Spiegel, D. , 1995 Fine structure and behaviour of the Cuvierian organs of the holothuroid Microthele nobilis (Echinodermata). p.121-127 Proceedings of the Fourth European Echinoderm Colloquium, London/ United Kingdom/ 10-13 April
D. Van den Spiegl, D. Nonclerc Q & G. Toubeau 1992. Immunocytochemical detection of bromodeoxyuridine in proliferating cells of regenerating Cuvierian tubules of Holothuria forskali (Echinodermata). In: Echinoderm Research 1991, Scalera-Liaci & Canicatti (eds), pp. 81-85. Balkema, Rotterdam.
Viali M., 1922. Primi dati per una valutazione biologica delle Holothuriae nel mare di Rovigno. Mem. Com. Tal. Ital. », C,
Wainiya, W. 1989. On the taxonomy of commercial sea cucumbers from Prachuap Khiri Khan-Surat Thani Provinces. Tech. Pap. Circ. Thail. Dep. Fish. Mar. Fish. Div. (1/1988):25p.
Waitangi Tribunal. 1992. Ngai Tahu Sea Fisheries Report (WAI 27). Brooker and Friend, Wellington.
Ward R. G. 1972. The Pacific bLche-de-mer trade with special reference to Fiji. In Man in the Pacific Islands, ed. R.G. Ward, Oxford University Press, , pp. 91-123.
Woodby, D.A., R.C. Larson. 1996. Response of sea cucumber populations to a conservative harvest strategy in southeast Alaska, USA. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10,
Xing, Jun, Fu-Shiang Chia.1996. Phagocytosis of sea cucumber amoebocytes: A flow cytometric study. Echinoderms: San Francisco. Proceedings of the Ninth International Echinoderm Conference, San Francisco, California, August 6-10,
Yamanouchi T.,1942. Teikoku Gakushin Hokoku pp.73
Yamanouchi T.,1943a. Zool. Mag. (Tokyo) 55,97
Yamanouchi T.,1943b. Folia Pharmacol. Jpn. 38, 115
Yamanouchi T.,1955. Publ. Seto Mar. Biol. Lab. 4, 25
Yeoh P.N., Hassan Y., Shahimi M.M. and Getah I., 1993. Extract of sea cucumber (stichopus sp1) and aspirin effect on conditioned avoidance response in the rat. Asia Pacific Journal of Pharmacology 8 (Supp.): S26
Yingst, J.Y. 1974. The utilization of organic detritus and associated microorganisms by Parastichopus parvimemsis, a benthic de-positfeeding holothurian. Ph.D. dissertation, University of Southern California, Los Angeles, Calif.
Yingst, J. Y. 1976. The utilization of organic matter in shallow marine sediments by an epibenthic deposit-feeding holothurian. J. Exp. Mar. Biol. Ecol. 23: 55-69.
Yingst, J. Y. 1982. Factors influencing rates of sediment ingestion by Parastichopus purvimensis (Clark), an epibenthic deposit-feeding holothurian. Estuarine Coastal Shelf Sci. 14: I19-134.
Young, C.M., and Chia, F.-S. 1982. Factors controlling spatial distribution of the sea cucumber Psolus chitonoides: settling and post-settling behavior. Mar. Biol. (Berlin), 69: 195–205.
Yunizal, Tazwir, S. Nasran and Murdinah 1996. Effect of dressing and icing of raw material on the quality of dried-smoked sea cucumber (Holothuria scabra). 10th Session of the APFIC Working Party on Fish Technology and Marketing, Colombo, Sri Lanka
Zavodnik, D. 1996. Echinoderms of the Murter Sea with special reference to the Kornati Archipelago (central Adriatic Sea). In: M. Mestrov, P. Durbesic, M. Kerovec (eds.), Simpozij Nacionalni park Kornati, Hrvatsko ekolosko drustvo etc., Zagreb. Ekoloske monografije, 7:269-275 (in Croatian).
Zavodnik, D. 1996. The Kornati Archipelago (Adriatic Sea) marine fauna - knowledge andcharacteristics. In: M. Mestrov, P. Durbesic, M. Kerovec (eds.), Simpozij Nacionalni park Kornati, Hrvatsko ekolosko drustvo etc., Zagreb. Ekoloske monografije, 7:277-288 (in Croatian).
Zavodnik,D. 1979. Additions to the echinoderm fauna of the Adriatic Sea. Zool.-Anz., 203(1-2), 122-128
Prilog
© Institut za biologiju mora - Kotor
85330 Kotor, p.fah 69,Crna Gora
Sva prava su zadržana. Nijedan deo elaborata ne sme se reprodukovati, kopirati ili upotrebiti za druge svrhe bez pitanja autora. Za bibliografske svrhe ovaj dokument se treba citirati na sledeći način:
Mandić, S., Kljajić Z., ISTRAŽIVANJE MORSKIH KRASTAVACA (HOLOTHUROIDEA) NA PODRUČJU PRIOBALNOG MORA CRNE GORE. Elaborat Instituta za biologiju mora, 1999 Kotor
Dostavjeno:
Arhivi
Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu RCG – Podgorica
CNL International -Budva
institut | projekti | zaposleni | kontakt | linkovi | bokokotorski zaliv | english
Sva prava pripadaju Institutu za biologiju mora.
Pitanja ili probleme vezane za ovu prezentaciju
uputiti Webmasteru